Feb 3, 2018

How to remove warts from the body

 Warts are recognised in official medicine as a viral illness in the form of a lump skin coloured with a rough surface. They encompass exclusively the upper layer and should be differentiated from benign skin lumps such as moles or corns. Besides distorting the aesthetics of the skin, they don’t represent a serious health issue, except when they appear on the face, especially near the eyes, nose or mouth. There are those warts which appear in the genitals or rectal area and are a result of a sexually transmitted disease. No matter where they are located on the body, dermatologists in a classic procedure usually recommend their removal with a short surgical procedure. But, in that case there is a possibility that they will reoccur.

For warts among the Bosnian people it was believed from the old days that if a frog pees on someone’s hand or leg they will occur. Why was this believed is hard to discern except the fact that among Bosnian people there are other beliefs tied to animals – agents of other diseases. For example, if someone cross over a place where a cat and a dog urinated and covered it with dirt with their back legs, a person can suffer sugreb which is manifested by a sudden redness and rash on the legs, and sometimes the entire body. If someone comes into contact with spider web at an awkward part of the day they will get a rash, this time on the face or neck. Besides a rash on that place often small acne can appear. For a patient to get rid of this he is to utter: “Euzubilahi mines šejtanir radžim…” wipe his face with an old rag on the infected part of the face, throw the rag into the stove and literally run out of the house in which he can return in half an hour. This is especially effective if it’s done during the phase of a new moon, which the patient looks at before undertaking this ritual. From other beliefs it is interesting to note the fact that increased hair fall can be caused by holding a raven in your hands.

There was an opinion among the Bosnian people that warts is a transitional disease i.e. they can be transferred by close contact with a person which has them, or even that they will increase in number if they’re touched or counted. Also, it is believed that they’re inherent, if someone in the family had them, for example, father or mother, one or more children will inherit them, but always in childhood or puberty since folklore belief says that warts are usually children’s disease, while they appear rarely in adults. There are so called mole warts which are considered to be lucky for those that have them.

It is noticeable that among the Bosnian folk we can still find various methods of curing warts, some more successful than others. Among the most frequent practiced are the ones based on aggressive therapies i.e. dipping a toothpick in vinegar and poke the warts a few times. This would ensure that it is being dried up which would lead to disappearance of it. Rarely it would be cut using sterile scissors. Namely, scissors would be boiled in water, or more easily dipped in alcohol and used to cut the warts.

Other forms of treatment are milder and their usage is based on the utilization of natural ingredients and are repeated over a certain period. You take one clove of garlic, squeeze it a bit with your fingers or soften it up and is placed on the warts, covered with a patch and is left a few hours or overnight.

A miniature herb is also in usage of which the people don’t know the Latin name but call the herb “dudova trava”, since with its form it resembles the fruit of the mulberry, and usually grows on rocks or sandy soil. It is used by squeezing its juice onto the warts or the plant is initially broken up using the fingers and placed as a compress and is held for some time.

Besides this, there exists in folk medicine numerous simple rituals of healing based on the usage of magical words, which mimic i.e. allude to an individual natural occurrence which should spur the self-healing process and free him from stress. Those rituals are usually very suggestive for the person undertaking them since they’re based on certain identification with nature and its invisible forces. Actually, in those moments humans are trying to return to that primordial harmony from which it got its origin, trying to blend with it, since it is life giving and healing of itself. This is why the focus is on the power of celestial bodies, crossroads, plants, bones and so forth i.e. everything that can bring him into the desired state of mind and body.

Ancient rule from folk medicine determines the ways of curing, namely, individual rituals can be practiced exclusively by an authorized person who knows the secrets of healing, such as a stravarka, while other magic-curative actions are performed by the patient following an oral pattern.

Stravarka Hasibe from Velika Kladuša during her life used to say that she removed warts from numerous people but also animals, i.e. cow udders. For this she used a hair from a horse’s tail, which she would tie firmly around the wart uttering this oath:

I tie using magical words
and with my hand
I tighten for this wart to fall off as soon as the horse moves his leg, with god’s will. Amen.

There is a simpler version of this procedure for individual use. Namely, it is enough to tie, firmly, around the warts a string into a knot. The next day it will be evident that the wart is changing colour and is becoming darker, since air flow is interrupted, two-three days later it will go black and fall off. Of course, this is manageable with some warts which have an elongated form, but, there are others with a different form which is not suitable to this way of curing.

Muhamed Fejzi beg Kulinović in his work on Bosnian folk medicine wrote a somewhat unusual prescription for removal of warts. Namely, when a person suffering from this ailment accidentally sees two persons riding a horse together they should say:

Two persons are riding,
carrying my warts.

It was believed that after shorter time the warts would dry off and fall off.

In northwest of BiH stravarke recommend to those which have warts on their hands or other parts of the body to wait for someone in the vicinity to die to use the dead man’s hand to touch the wart. As they claim the wart will simply disappear. Similarly, if in the indent of an old gravestone, on which the name is no longer legible, you find rainwater, you should use that water to wash the warts and they will soon disappear. Wise stravarke since the old days tell from the old days that the old gravestones are the best cures for a heart in love, namely, if someone deeply and desperately grieves because of unlucky love then she needs to scrape some dust from the gravestone, mix it with water and drink, in order to forget the person that is causing the suffering. Or to ease love pain.

Individual stravarke say that warts should be lubricated frequently with the water which is left inside a casserole when you bake bread i.e. when it is taken outside of the stove. Others think that if every morning, for a month, they cover themselves with the first morning urine it will disappear.

In Velika Kladuša a person which has one or more warts is directed towards a meadow or forest to look for an animal bone. When he locates it he needs to pick it up and with the lower part of the bone, part which was on the ground, he needs to caress each wart and place the bone back to its place and leave for home without turning around. People which practiced this simple ritual claim that they were surprised when they woke up without a wart ten days later. Simply, as if they were never there.

There are several other recorded examples of curing from which the most interesting one is from the Central part of Bosnia. It was believed that it is good to steal some salt from someone’s house and use it to cover the warts, they would dry up and disappear. Salt would be then thrown into fire or water. In case the fire starts to crack the patient needs to leave the house, otherwise it was believed that the process wouldn’t help him.

Another popular ritual is staring at a new moon. Namely, a person which wants to get rid of the warts would go outside, repeat verse Ihlas, and looking at the Mlađak (new moon) he would utter the following spell three times, while using his index finger to caress the warts in the direction of earth:

New moon, by your youth,
remove these warts from me, veledalin amin.

It would be interesting, in an informative sense, at the end of this text to touch upon the magical-curative actions of other local people, in order to get a more encompassing picture of the Balkan cult of healing, which is surely, best researched by analysing easier and more common health issues, which are common to us all.

In Bulgarian magical tradition there are several formulas which help get rid of warts. In one of them it is recommended to the person which has this issue to cut of three thorns from a bush of roses and get a new soap. With the thorns he should puncture all warts, each wart three times, then the thorns are stuck into the soap. At sunset the soap is brought to the shore of a river and the soap is thrown into the river watching it go downstream, uttering three times the following:

As the soap is melting and disappearing,
so too may my warts melt and disappear.

After all of this the person would head home, but not by the same way it used to get there, taking care to not turn back.

Traditionally among Turks the warts were usually cured by asking for help from ocakli (folk doctor-shaman). Curative procedures which odžaklija undertakes could be divided into shaman/magical and those inspired by religious prayers. While in magical rituals folk doctors use various natural ingredients, in religious approach all hope is laid in the power of the prayer. In one good example of this practice, odžaklija utters three times above the warts a salavat, three times verse Fatiha, and three times prayer after which he blows towards the wart or ulcer. With gods help it was believed that the disease would be cured.   

Jan 12, 2018

Struna or the disease of the gizzard

 In the southeastern Europe, especially in Bosnia and Herzegovina, a recognizable cult of healing exists for ages, this cult is the basis of what we today call folk medicine. Namely, humans of this region used things that surround him and through empirical experiences they developed ways to keep their health, not drawing a distinct line between medicine and magic. Actually, it never existed since anything that could help, whether only psychologically, was welcome. Direct influence of religion brought continuous influence of folk medicine to the masses, where with minimal modifications old magical formulas were transformed in socially acceptable forms and in such a manner they survived till today.

An ironic fact is that despite the advancement of technology and medicine people turn to “primitive” forms of healing, partially due to more expensive treatments, but more likely because there is no soul in modern medicine. Human beings cannot function without a spiritual component and intimacy with nature which is deeply intertwined in his entire existence. Actually, the more destruction we impose on nature, the more of an impulse to return to nature do we create in us.

Folk healers

Traditional medicine rests on the belief that individuals which practice it, folk doctors, often possess certain supernatural capabilities or that their knowledge was inherited from predecessors – a person which was initiated into the secrets of healing by a mystic ritual.

Among people there are stories of people which became shamans overnight, usually through an intervention of a higher force in their dream. During that event the sleeper received telepathically the gift of knowledge which mustn’t be misused. According to stravarka Ćanka from Velika Kladuša one night an unknown man and woman came into her room, clad in all white, they awoke her by pulling her toe. During that unusual encounter she received the gift of healing which she utilized until her death.

There is a belief among the folk that the gift of healing can be inherited but the only one qualified to inherit it is the mizinac i.e. the youngest child.

Knowledge that stravarke, želudarice and herbalists possess is based on empirical experience and represents a mixture of herbalist and homeopathic knowledge loaded with magical and religious meaning. It is deeply tied to the cultural basis of the area in which it originated.

Though there is no precisely formulated rule the general opinion is that folk doctors achieve the best results after his fortieth year, which obviously alludes to god’s messenger Muhammad S.A.V.S. which started receiving religious proclamation during those years of his life.

Nine hands

 Each disease tied to the stomach raised suspicion that it was struna (gastroptosis) i.e. that the gizzard moved out of its place due to some internal or external stimuli. Bosniac people see the gizzard as a very sensitive organ which is evidenced by numerous warnings about struna among which the most famous ones are that one should avoid sleeping on the stomach, flip over one’s head, jump from a height on an empty stomach or lift heavy things on an empty stomach. Also, the same goes for a person which accidentally hits his foot on something hard. In each of these cases the gizzard can move 29 cm in diameter, 12 cm upward below the ribs and 17 cm downward towards the spine. Most frequent symptom which occurs is pain in the gizzard or below the ribs.

Comparing opinions of physiotherapists which treat stomach issues as well as folk doctors we can notice that in numerous segments they’re alike. The only difference is that folk healers had to rely solely on empirical knowledge of their predecessors, which was often poor, while physiotherapists today have all medical knowledge at their disposal, especially anatomy, as well as x-ray scans.

Physiotherapists think that the stomach can be raised or lowered once it moves out of its place. Raised stomach is more frequent today, both among the young and the old of both sexes, the reason is pressure in the abdominal joint which occurred due: lifting heavy things or bending (gym, difficult manual labor), often and strong coughing, strong sneezing, pregnancy and birth, vomiting, obesity, punch in the stomach, stress, weakness of the diaphragm. Symptoms are: chest pain similar to a heart attack, bleeding of the gums, bad breath, bad digestion, great appetite, burping, nausea, hiccups, vomiting, heartburn.

It is known that strong abdominal muscles keep all the organs in their place like a wide belt. When they weaken and stretch, the organs lose their footing and slowly descend. Besides pregnancy, there are other reasons, such as messy eating habits, overeating, bad digestion, irregular stool, leanness. The gizzard descends often, as the largest abdominal organ which is often widened, and with it other abdominal organs. This is considered to be a descended gizzard. Symptoms are: feeling of fullness and weight, bad and slow digestion, burping, drowsiness, shoulder pain, nervousness, insomnia, constipation, hemorrhoids. The diseased is often nervous, he is afraid to eat and loses weight. An x-ray scan shows immediately an elongated and descended gizzard. Strength of the disorder doesn’t always follow the degree of the gizzard displacement, since people endure it differently.

In folk medicine of BiH people that deal with curing of such issues are called želudarice (women) and želudari or strunar (men). According to their statements a displaced gizzard (strunjeni želudac), is treated as a serious health issues with a potentially deadly epilogue. This is also evidenced by the folk belief according to which this disease manifests through nine forms, or so called “nine hands”, želudarica must be extremely skilled to detect each one and apply the corresponding method of healing. Each of the nine forms of this disease has a specific name and explanation such as: “blue struna”, “red struna”, “black struna” etc. However, it is necessary to mention that želudarice are not completely in harmony when it comes to determining names and diagnoses, therefore their opinions often match when speaking about “blue struna” since it is easiest to detect and cure. However by deduction of all of the available materials which I had at my disposal from the archive of the National museum in Sarajevo, but also individual discussions with folk healers, I managed to categorize their names well enough. Namely, what confuses most is that each struna has two names; the first way is based on a certain color and the second is a symbolic description such as body parts, according the sex, water or bread. Therefore the following names are used: krušna struna, ručna struna, muška struna, ženska struna, vodena struna, sastava, etc.

Krušna struna is cured in such a manner that the middle of the bread is taken out, a ball is made out of it in which three matches are placed, it is placed onto the bellybutton, matches are lit and covered with a glass.

Ručna struna is recognized by the diseased having “bulging veins”. It is cured by intensive hand massaging.

Muška struna is also known as “untied bellybutton (razvijeni pupak)” it is manifested by strong stomach pain, feeling of suffocation, blackness in front of the eyes. In men it can cause low sperm count.

Red struna is caused by worry, stress, anxiety, emotional issues. It is manifested by skinniness, vomiting, paleness and nausea. Gizzard in this instance is detected underneath the ribs, or is moved towards the heart, the only way to return it is by massages.

Black or difficult struna occurs when carrying load, sudden movements, inconsistent diet, during birth, sleep or some type of accident and is manifested through obesity, farts, bloating and pain, not only in the gizzard but also bowels. In black struna the gizzard moves towards the spine. In heavy struna pain between the shoulders occurs.

Ženska struna is a disease which, as the name implies, affects only women during pregnancy and child birth, but similarly it can cause temporary infertility so that a woman cannot achieve pregnancy. It is cured by massages and tying the hips with a cloth.

How to detect a displaced gizzard

 During the procedure of curing gizzard displacement according to želudarice and stravarke we can conclude that it takes place in three or four stages. The first goal is to detect the state of the diseased i.e. whether his issue is the product of a displaced gizzard. Without it there is no successful curing. It is necessary that the diseased lies on his back, his clothes is removed from the stomach, and želudarica places her middle finger into the belly button but in such a manner that her index finger and small finger are separated from it. For the first time the middle finger is placed in a horizontal position and the second time in a vertical, in order to feel the gizzard from both directions. Namely, if pulsating is felt on the bellybutton under the middle finger then the gizzard hasn’t moved. If we’re talking about struna then the pulsing is felt left or right, above or below from the bellybutton, i.e. under the index or small finger. Or no pulsing is felt. In that case it is suspected that the gizzard is “stuck” to the spine.

Similarly, examination can be done by touching the hand muscle, underneath the armpit or thumb, namely, if the pulse beats strongly in those placed then the person has issues with gizzard displacement. If a small circular mass is felt on the left hand of the diseased, between the thumb and index finger, certain želudarice categorize as a sure sign of struna. They gently massage the circular mass until it is “broken down”, which is the most important step in the healing process.

It is evident, according to folk healers, that the issue with the gizzard can appear suddenly and aggressively, followed by great pains, or slowly and quietly, through a longer period, when it is necessary to carefully analyze the symptoms and set a correct diagnosis. Rarely, the pain in the gizzard is so strong that no further checkups are necessary since it is evident. In his ethnological work “Cures and curing inhabitants of Mala Kladuša” issued in the gazzet Behar in 1992 (Zagreb, numbers 1/2) dr. Husein Džanić wrote:

When the gizzard (stomach) hurts, the person bends and contorts like handles of a strung basket, and in front of their eyes appear small light dots. When someone has frequent and strong gizzard pain we say that it has been moved, and that it can be an accident which can cause death.

In case the disease developed over a longer period of time, experienced želudarice can in large percentages, give evaluation of the diseased without any physical contact. Namely, according to empirical experience which the folk healers possess, lean persons yellow in the face as well as fat people with a pale face, which look bloated, suffer from struna. Each of them claim categorically that struna is not a disease that can be treated by official medicine and seeking cure with official doctors is a waste of time.

There is a whole slew of signs which can be used to suspect that an individual suffers from health issues which are caused by struna. Želudičar Edhem Mešinović from Fojnica mentions that the gizzard is a very important organ and if it is sick, other organs are also sick.

Struna can be obtained, he warns, if you stretch, rise suddenly, if you jump, if you lift something up, but one can get it also, as they say, of no accord, literally for no reason.

State of fear or shock due to an accident can also imply movement of the gizzard. Among Bosnian people it is believed that a person which is timid by nature, easily gets struna/gizzard displacement, such a person should keep a pebble called ustavljak in the vessel it uses for drinking water. This stone is the one which gets stuck between the branches of a tree once being tossed around. It is claimed that the most ideal tree for such an experiment is the Hawthorn tree (Crataegus) because of its mystical healing properties ascribed to it.

see more:


Nov 26, 2017

Kad džin uđe u čovjeka

Piše: Raif Esmerović

Fenomen opsjednuća kao i samog egzorcizma odavno je poznat u svim religijama i kulturama svijeta, bilo da se radi o onim najvećim poput islama, kršćanstva, hinduizma i budizma, ili pak o šamanizmu, paganizmu, afričkim vudu kultovima, judaizmu i slično. Bitno je naglasiti kako ne postoji jedinstven stav o ovome fenomenu pošto se on u nekim dijelovima svijeta ne rangira negativnim događajem. Opsjednuće se, na primjer, u šamanizmu smatra poželjnim stanjem te se ciljano izaziva kroz ekstatični ples ili trans, kako bi pozvani duhovi ušli u tijelo bolesne osobe i nakon kraćeg vremena oslobodili je negativne energije.

Hollywood je na svoj karakteristično senzacionalan način popularizirao pojam opsjednuća i istjerivanja duhova kroz mnoge horore, no, oni ni u kojem slučaju ne prikazuju stvarne scene i, poput današnjih sapunica, vrve od svakojakog pretjerivanja i nerealnosti. Čak i moderna literatura posvećena toj tematici obiluje razno-raznim nebulozama i zastrašivanju čitalaca, što je krajnje pogrešan i površan pristup, pošto fenomen opsjednuća traži prije svega ozbiljan pristup i demistifikaciju.

U islamskoj tradiciji o opsjednutosti džinima vrlo mnogo se zna, vjerovatno zato što se ova religija formirala na području nekadašnjih drevnih civilizacija kao što su Egipat, Perzija i Mezapotamija odnosno već je postojalo mnoštvo starih vjerovanja i prakse koja su se postepeno asimilirala u novi religijski pravac, naročito u radu šejhova i derviša te drugih osoba koje su se bavile spiritualnim znanostima.

Džini su bez imalo sumnje oduvijek budili maštu i radoznalost pa ne iznenađuje želja tih pojedinaca da ostvare komunikaciju sa ovim eteričnim kreacijama, prvenstveno zbog njihovih nadnaravnih sposobnosti, koje svakako nisu isključivo fokusirane na čaranje. Ibni Tejhije (1263-1328) navodi kako su pojedini šejhovi imali dugogodišnje susrete sa džinima. Jedan od njih povjerio mu je da su mu džini otkrivali berrakan, na bosanskom jeziku značenje ove riječi je "nešto blistavo, sjajno", kao da je od vode i stakla, na čemu su mu prikazivali ono o čemu su htjeli da ga obavijeste. Prema navedenom nije teško pretpostaviti kako dati opis prilično dobro odgovara izgledu monitora ili ekrana, što upečatljivo demonstrira ideju da su nas već tada, u trinaestom vijeku, ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.

Znaci opsjednuća

Vodeći autoriteti sa područja egzorcizma mišljenja su da je veoma mali procenat ljudi koji se nisu nikada kroz svoj život susreli na ovaj ili onaj način sa demonima odnosno džinima. Posebno danas kada je stres glavni uzročnik slabljenja aure i imuniteta, čime se doslovno stvaraju sami od sebe povoljni uvjeti za brzo i lako opsjednuće. U osobu koja je dobrog fizičkog zdravlja, moralna i čestita, džini imaju vrlo malu šansu da uđu, no, kako su takvi ljudi u današnjem vremenu prava rjetkost sve više je opsjednutih.

Ulazak džina u čovjeka može biti stimulisan različitim akcijama od kršenja nekog tradicionalnog tabua, lošim ponašanjem džina Karina - ljudskog dvojnika, usljed zaljubljivanja demonskog pripadnika u čovjeka, u trenucima jakog šoka, saobraćajne nesreće, tuge ili euforije, stalnog bludničenja, alkoholiziranosti, upotrebe droge i tako dalje. No, zasigurno najčešće džini napadaju ljude zbog toga što ih na to natjera neki sihirbaz. Poznato je kako se džini u službi čarobnjaka nazivaju hadimus-sihri ili sluge magije te su oni pokretački motor svake čarolije. Bez njihovog uticaja niti jedna magija ne može djelovati i imati svoj učinak. Stoga je pravilo da džin mora na kraće ili duže vrijeme zaposjednuti ljudsko tijelo da bi kroz tu agresiju direktno uticao na promjenu čovjekove svijesti, odnosno programirao je da se ponaša upravo onako kako to zahtjeva magičar.

Ona osoba koju zaposjedne džin doživljava teške snove, često sanja zmije, mačke, čudovišta, groblja, mrtvace, bježi u snu ili ima osjećaj da propada, isto tako, ona u snu škrguće zubima ili se smije, plače. Pored duševnih trauma manifestiraju se i fizičke u konstantnoj glavobolji, bolovima, paralizi tijela te raznim fantomskim oboljenjima koja su za zvaničnu medicinu neizlječiva. Ovisno od toga iz koje skupine džina je napadač ušao u ljudsko tijelo prezentiraće se specifičan zdravstveni problem. Na primjer, ako u čovjeka uđe džin ifrit onaj dio tijela koji on zaposjedne obavezno će postati oduzet. 

Džini su u svojoj misiji da zagospodare ljudskim tijelom veoma adaptabilni i mogu se smanjiti na najmanju moguću veličinu, kako bi kroz pore na koži ušli u krv. A da je upravo tako otkrio je egipatski autor Mensur Abdul-Kerim Muhamed koji je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka u Kairu izdao knjigu pod naslovom "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" gdje opisuje medicinske eksperimente i analize objavljene od strane magistra medicinskih nauka, doktora Muhameda El-Husejnia. On je sa svojom grupom suradnika uzimao uzorke krvi od osoba koje su bile omađijane ili opsjednute prije i poslije obreda istjerivanja džina od strane profesionalnog egzorcista. Na taj način došao je do krajnje fascinantnih spoznaja koje su otvorile širom vrata znanstvenom objašnjenju fenomena opsjednuća. Naime, krv iste osobe uzeta za vrijeme trajanja rukje, i sa istog mjesta uboda, te prije početka obreda imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se umnožavala. 

Kazna za džine

Egzorcizam ili rukja fascinantan je obred ponavljanja molitvi i božijih imena u prisutnosti opsjednutog u cilju da bi se duhovni napasnik prisilio da napusti ljudsko tijelo. Tretman se nikada ne izvodi u blizini drugih bolesnika već se svaka opsjednuta osoba mora tretira individualno. Rukja se govori pored uha opsjednutog, smireno i jasnim glasom, pri tome budno pazeći na njegovo ponašanje. Nakon što pacijent pokaže bilo kakvu reakciju poput dubokog disanja ili grčeva po tijelu, nekontrolisanog pomjeranja nekog ekstremiteta i sličnoga egzorcista ga pita za ime. Ako odgovori pravilno tojest kaže svoje ime molitva se nastavlja, no, ukoliko izgovori neko drugo ime signal je da umjesto bolesnika govori džin te ispitivanje može započeti.

Vrlo često džin napadač odbija komunikaciju i izlazak iz tijela pa tu nije dovoljno ponavljanje molitvi nego i kađenje. Svaki obučeni egzorcista prije tretmana obezbjedi nekoliko komada tkanine na kojoj su ispisani određeni ajeti ili cijele sure koje se zapale ispod nosa bolesnika kako bi on udisao dim i na taj način doslovno oslabio i izmučio džina u sebi te ga natjerao na poslušnost.

Egzorcista tjera duhovnog napasnika  da se zakune u tri božija poslanika Mojsija, Isusa i Muhameda da će bespovratno izići iz tijela bolesnika. Da bi dodatno utvrdio zakletvu on inzistira da se također zakune u sedam džinskih vladara, što je posebno djelotvorno kod džina nevjernika jer ih to obavezuje na poslušnost. Naime, džinima nevjernicima, za razliku od onih koji su vjernici, imena trojice božijih glasnika ne znače skoro ništa ali nazivi njihovih vladara ulijevaju strah i poštovanje te ih prisiljavaju na disciplinu.

Ukoliko istjerivač nasluti da se u tijelu opsjednutog nalazi ženski džin onda on od nje zahtjeva da pređe na islam, tako što iznad bolesnika po tri puta prouči sure Rahman i Džin. Zatim ozbiljnim glasom zaprijeti:" Ili ćeš umrijeti od mojih ruku ili da te ubije kralj koji vlada nad tobom ili da izgovoriš šehadet pa postaneš muslimanka i odeš u Mekku?".

Protiv neposlušnih džina koji nikako ne žele napustiti ljudsko tijelo, unatoč dugotrajnoj molitvi i ovakvim prijetnjama, poduzimaju se krajnje ekstremni potezi koji rezultiraju likvidacijom duhovnog napasnika. Egzorcista napravi od papira lutkicu u obliku čovjeka po kojoj probuši mnogobrojne rupice psujući i kleteći džina a potom se papirnata lutka zapali i pusti da izgori u potpunosti. Naravno, ovo je zadnja opcija kojoj istjerivač treba da pribjegne pa se ona izvodi isključivo u kritičnim situacijama. Zbog opasnosti kojima se egzorcista izlaže tokom rituala protjerivanja potrebna je pored duševna i fizička snaga, što je rezultiralo pravilom da rukju mogu samo izvoditi muškarci a nikako i žene.

Olovom protiv džinskog napadača

U bosansko-hercegovačkoj tradiciji od davnina se vjerovalo da su džini, zbog svog eteričnog izgleda, iznimno senzibilni na mirise, posebno stoga što se vrlo rado hrane dimom raznih smola i tamjana. Doslovno, njima je tamjan poslastica kao što je ljudima, recimo, med. Neki drugi mirisi koje ispuštaju određene vrste drveća poput gloga, tisovine, divljeg nara ili divlje ruže u njima izazivaju strah i odbojnost pa im upravo zbog toga bosanski narod od davnina pridaje hamajlijska svojstva. Osim navedenog zli duhovi se plaše i pojedinih biljaka kao što su sedefil, oman, pelin, fasligan te još neke druge. 

U liječenju opsjednuća, posebno kada se ono dogodi usred nagaže, bosanske stravarke od davnina upražnjavaju ritual učenja nad vodom i salijevanje olova, što odvojeno ili zajedno ima krajnje destruktivan uticaj na duhovne napasnike. Kako su džini bića stvorena od vatre "naučena" voda ima za cilj da je doslovno "ugasi" u tijelu bolesnika i natjera ih na bijeg. Ništa manje pogubno nije niti izlijevanje rastaljenog olova. Naime, kako to objašnjavaju stravarke, kada se rastopljeno olovo pri dodiru sa površinom vode razleti u brojne komadiće po dnu posude džin napadač je "sav rasut" odnosno zaplašen i natjeran na udaljavanje, zbog straha od smrti. Kako olovo u metku može ubiti čovjeka tako može dokusuriti i džina, složne su u toj konstataciji sve stravarke. O tome piše i Ahmed Bosnić u svojoj knjizi "Zapisi i hamajlije" bilježeći odgovore hafiza Esada Čančara. -"Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadića, to znači da je džin rasturen. On više nema kičme, ne može se više nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uništen! Likvidiran! Zbog toga osobe koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma čiste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najčešće se događa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao".

Čudesna bosanska magija

Piše: Raif Esmerović

Osobe koje se bave pravljenjem čarki ili vradžbina u našem se narodu nazivaju čaralice, sihirbaze, džin-hodže, babe čaruše i tako dalje. Narod kazuje kako među njima ima manje ili više uspješnih, mada se također vjeruje da postoje i posebno obdareni pojedinci u čijim rukama svaka napravljena čarka uspije. Oni su uglavnom muškarci i žene sa blažim ili naglašenijim fizičkim deformitetima, a kada su u pitanju džin-hodže onda se tvrdi da su najmoćniji među njima oni čije je ime Hasan. 

Rekviziti kojima se svi navedeni služe u ispredanju svojih manđija širokog su spektra, no, u najvećem broju slučajeva riječ je o predmetima uzetim iz kuće, od osobe na koju se prave sihiri ili pak iz prirode. Kako to otkrivaju pojedine stravarke čarke se uvijek izvode u tri određena noćna doba; između akšama i jacije, kada se džini rasprše po svijetu i dođe do smjene dnevni i noćnih sihira, pred ponoć i od jedan do dva sata ujutro, prije nego li nastupi zora i oglase se prvi pijetlovi.

Po nepisanom pravilu mađijarki većina sihira koji se rade moraju se redovito ponavljati, inače će u protivnom izgubiti svoju moć i prestati sa djelovanjem. Općenito se misli kako postoje takozvane "kratke magije" koje prestanu djelovati nakon 30 ili 40 dana, dva ili šest mjeseci te one "vječne" ili "smrtničke". Kako im i sam naziv govori u pitanju su sihiri koji imaju misiju da čovjeka prate do smrti ili da mu je prijevremeno uzrokuju. Posebno opakim se navode misteriozne čarke koje se zakopaju pod drvo jabuke ili kruške u dvorištu onoga kome su namjenjene i čiji je rok trajanja neodređen tojest obnove se same od sebe svaki put kada padne kiša. 

U tradicionalnom životu naroda Bosne i Hercegovine sihiri su se najviše podmetali pod kućni prag ili zašivali u odjeću, metali u jastuke ili poturali u hranu i piće. O njima spomena nalazimo i u narodnoj poeziji gdje se u pojedinim pjesmama opisuju scene pravljenja ili otkrivanja sihira, pa čak i način na koji se skidaju sa čovjeka:

Kad se Ajka vidje na nevolji, 
stade njemu pravo kazivati, 
u dušeku, u zlatnom jorganu, 
i u onom brusali - jastuku. 
Ja sam njima sihire zašila, 
kad Mehmed-beg sve sihire nađe, 
baci ih u hladnu vodicu.

Dozvoljena magija

Praviti sihire oduvijek se smatralo lošim i pokuđenim djelom, koji čovjeka odvraća od istinskog imana, mada i tu postoje neke iznimke. Naime, po narodnoj tvrdnji ako se čarke rade da se spasi brak i očuva familija na okupu onda se na njih čak podsticalo, od strane ukućana ili roditelja, te se taj čin nije smatrao haramom. Ili se bar nije javno kritikovao. 

Korijen takve prakse, bez imalo sumnje, nalazi se u folklornom vjerovanju da se najgriješnijim sihirima smatraju oni kojima se razdvaja muž od žene, što potvrđuje vjerovanje iz Cazinske krajine, koje kaže da onaj ko rastavi ženu i muža učinio je neoprostiv grijeh, koji se ne može sa njegove duše oprati ni kada bi devet džamija o svom trošku napravio. Toliko je to, po narodnom sudu, kod dragog Allaha težak i neoprostiv grijeh. 

Pod ruku tome, prigodno je navesti kao zanimljiv osvrt da se u
bosanskom narodu ljubav oduvijek posebno cijenila i poštovala, što je evidentno kroz vjerovanje da je ona osoba koja upozna dvoje ljudi, koji se zaljube i stupe u brak, stekla kod dragog Allaha toliko veliki sevap odnosno dobro djelo da nije dužna cio život klanjati niti postiti. 

Poznate su istinita kazivanja o pojedinim hodžama koji su spašavali problematične brakove i vraćali odbjegle supružnike njihovom domu. U jednoj od njih spominje se izvjesni hodža Rošić iz Velike Kladuše kojemu je jedne prilike došao po pomoć mještanin džemata u kojem je ovaj bio u službi. Odmah sa vrata potužio se hodži da se prije pola sata posvadio sa ženom, udario je i opsovao, na što je ona u bijesu istrčala iz kuće i pobjegla ka svojim roditeljima, ostavljajući ga sa malenom djecom. Hodža ga je prvo izgrdio zašto tuče ženu i stvara probleme u familiji a onda sjeo na krevet i otvorio svoju malu tajanstvenu knjigu napisanu na arapskom. - "Sad će se ona vratiti kući a ti magarcu jedan", povišenim tonom mu se obratio hodža, "još jednom ovo napravi i vidjet ćeš šta će od tebe biti! A sad mi izlazi iz kuće!".

Drugi dio ovog događaja ispričala mi je osobno odbjegla žena, prisjećajući se tog neobičnog dešavanja od prije tri decenije. Po njenim riječima, kako se pješke uputila kući svojih roditelja trebalo joj je dobrih sat vremena da stigne do njih. Iako ju je srce boljelo što je ostavila malu djecu nije nipošto htjela ovaj put popustiti agresivnom mužu, te je odlučila napokon o svemu progovoriti svojim roditeljima. U njoj se mješala tuga i bijes, no, odluka da se nešto mora promjeniti bila je jača od svega. Negdje na pola puta, taman u vrijeme kada je hodža Rošić istjerao iz kuće agresivnog muža i započeo sa svojim učenjem u samo njemu poznatom ritualu, desilo se nešto krajnje neočekivano. Odbjegla žena opisala je to ovako: - "U jednom trenu kao da me je nešto nevidljivo zgrabilo i okrenulo nazad, nisam se tome mogla otrgnuti. U glavi mi je bila samo jedna misao - moram odmah nazad kući mužu i djeci. Sve što se netom dogodilo nije više bilo ni najmanje važno. Toliko me je jako tjeralo da sam luđački počela trčati izgubivši čak i obuću sa nogu. Ni danas sama ne znam ni kada niti kako?! Uhvatila me panika i žurba da mi se učinilo predugim ići putem nazad pa sam potrčala poprijeko, preko nekih brda i trnja. Pred kuću sam dotrčala sva znojna i zadihana, izgrebanih i krvavih stopala. I upravu tu, u dvorištu, sva moja agonija je prestala, isto onako naglo kako se pojavila".

Bijeli miš magije

Po narodnoj tvrdnji postoje i neki misteriozni sihiri kojima se ne zna objasniti pravo porijeklo. Naime, vjeruje se da nikako u dvorištu nije dobro imati bijelog horoza sa račvastom krijestom. Od toga nema većeg sihira, reći će starije Bošnjakinje, jer, vele one, ako bi ovaj pijetao u krijesti (huberu), pronio samo jednu kišnu kap oko kuće ona se nikada ne bi mogla osloboditi od mađije. Idući dalje, potrebno je konstatirati da je upravo kuća od davnina bila glavna meta mnogih čaranja kako bi u njoj zavladala nesloga, bolest i siromaštvo. 

Najpoznatije čarke da se nekoj familiji napakosti jesu one kada se preko krova kuće prebace tri šake zemlje sa tri mezara. Protiv ovih učina, upozorava se u narodu, jedini spas je da gazda kuće u prvoj sedmici juna, koja se naziva "bijela nedjelja", zbog toga što u njoj tradicionalno počinje berba bijelih pečuraka i sijanje bijele repe, iskopa iz svoje međe što veći bijeli kamen i zakopa ga pod kućni prag.

No, unatoč svemu, ne smije se smetnuti sa uma niti činjenica kako svako čaranje ne završi sa uspjehom tojest nije ni magija svemoguća. 

Stravarka Fatima Dizdarević, koja je poticala iz familije poznate po hodžama, bila je prilično dobro upućena u zanimljive aspekte liječenja osoba koje boluju od crne magije te kao takva idealan sugovornik. Jedne prilike mi je otkrila kako sihir koji ne uspije pogoditi svoj cilj, bude odbijen djelovanjem hamajlije ili čistoćom ljudske duše, pretvori se u bijelog miša. Taj mi je podatak bio jako zanimljiv jer me podsjetio na poznatu činjenicu kako psihički bolesnici tojest opsjednuti pojedinci u svojim halucinacijama upravo često vide ni manje ni više nego - bijele miševe.

Po svemu sudeći, bijela boja ima istaknuto mjesto u bosanskoj magiji, bilo da se radi o pravljenju ili skidanju vradžbina. Primjer te prakse evidentan je i u sljedećem slučaju. Staro je pravilo da se mnoge čarke, naročito one ljubavne, stavljaju u kahvu kako bi ih žrtva popila. Pojedeni ili popijeni sihiri oduvijek se smatraju daleko opasnijim od bilo kojih drugih pošto direktno ulaze u čovjeka i šire mu se po tijelu. No, da bi se osujetila i u potpunosti neutralisala njihova moć svaki put,  kada posumnjate da bi mogli postati metom navedenih čarki, nalijte u svoj fildžan kahve malo mlijeka i po reakciji te osobe koja vam ju je servirala odmah ćete prepoznati o čemu se radi. Ona jednostavno neće moći sakriti iznenađenost vašim postupkom. Kahvu nakon toga možete bez ikakve bojazni popiti, jer ste eliminisali njeno čarobno djelovanje, a ujedino i raskrinkali onoga ko vam je pokušao podmetnuti čaroliju.

Na kraju treba reći da mađijanje, iako možda daje lažni osjećaj važnosti i moći osobi koja ga izvodi, istovremeno je dovodi i u direktnu opasnost. Posebno onima koji nisu dobro upućeni u to što rade. Mogućnost da budu otkriveni, ali i fizički kažnjeni zbog svojih postupaka, jedan je od najvećih rizika mađijarskog zanata. U sjeverozapadnom dijelu Bosne zabilježen je jednostavan ritual kojim se prije nekoliko decenija otkrivao  identitet, ali istovremeno podvrgavala kazni osoba koja radi sihire. U noći mjesečeve mijene trebala se prije početka gluhog doba odvući zubača na raskršće i tačno u ponoć prevrnuti je naopako, kako bi metalne oštrice bile okrenute na gore. Tada se tri puta govorilo:

Ko mi čarke gradio, 
na zubaču se sad nasadio.

Nakon toga osoba koja izvodi ritual povukla bi se na stranu, u tamu, i strpljivo čekala iz prikrajka ko će uskoro doći. Naime, ako sihirbaza živi u istom mjestu kao i žrtva njenih sihira ona će u polusnu, vođena nevidljivom silom, uputiti se iz svoje kuće ravno ka raskršću, na kojem će bez imalo ustručavanja sjesti na metalne zubce. Tu bi je obično ka svijesti dozvali bijesni udarci one osobe koja joj je postavila ovu zamku. U narodu se i dan-danas prepričavaju takvi događaji čiji epilog je skoro uvijek završavao u korist žrtve sihira. Navodno, nakon sjedanja na oštru zubaču i razotkrivanja mnoge sihirbaze nisu više imale hrabrosti ponoviti svoje čarke u strahu od novih kazni i javnog prozivanja.

Nov 9, 2017

Ljubavna magija bosanskih djevojaka

Piše: Raif Esmerović

Urođeni nagon za ljubavi te neutaživa želja da voli i bude voljen čovjeka je od pradavnih vremena tjerala na razne smione i maštovite poduhvate. Zbog ljubavi su se vodili ratovi i uništavala carstva, izdavala familija, prijatelji, religija, ponos i čast. Pred njenim zovom ljudsko srce jednostavno nema snage da se odupre jer taj osjećaj je, kako davno rekoše u svom poetskom zanosu mnogi pjesnici, ushićenje duše i jedini put ka pravoj, istinskoj sreći. Stoga ne treba čuditi da je od sviju oblika okultnog djelovanja primat oduvijek imala ljubavna magija.

Kada su nakon smjene paganizma i matrijarhata naši preci prešli na arijansko kršćanstvo a zatim i islam, u kojem je patrijarhat zauzeo dominantno mjesto, žene su došle u vrlo nezavidan položaj. U još uvijek prilično konzervativnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko djevojke su posebno bile izložene pritisku okoline da što prije uđu u brak i zasnuju familiju. Upravo zbog takvog uskogrudnog i nimalo tolerantnog svjetonazora često su, više i od samih ćerki, njihove majke i nene bile zainteresiranije da dođe do udaje i stabilnog braka a sve kako bi se izbjegla kritika zajednice. Te nametnute okolnosti poticale su i pogodovale širenju ljubavne magije pošto nisu sve djevojke bile iz bogatije kuće da bi lako pronašle prosce.

Stroge društvene norme izrodile su običaj i praksu da se znanje o ljubavnoj magiji brižno čuva i prenosi sa majke na ćerke, najviše zato što je bila sramota da se pročuje kako je djevojka tražila pomoć kod nekog hodže ili stravarke da se uda. Naravno, odlazilo se i kod njih ali uvijek tajno i da niko ne zna. Vremenom se akumuliralo puno recepata ljubavne magije, među kojima najviše basmi i jednostavnih ritualnih radnji, o kojima se, na žalost, u ovo modernije vrijeme počeo gubiti svaki trag, prvenstveno zbog umiranja starih generacija i nezainteresiranosti mladih da se bar prikupi i dokumentira taj dio narodne baštine za buduća pokoljenja.

Proučavajući stare etnografske zapise iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i slušajući kazivanja pojedinih nena i stravarki, moglo se zaključiti kako su mladi, naročito djevojke, u prošlosti imali naviku služiti jednim ili pak sa nekoliko načina privlačenja i osvajanja željene osobe. Bilo da je izgovarala basme, pravila prahove i napitke, ili nosila ljubavne zapise svaka djevojka je imala isti cilj - udati se za voljenog mladića. A put do ostvarenja te želje često nije bio nimalo jednostavan.

Bir ustun, bir esre

Po nekom nepisanom pravilu u našem narodu se oduvijek čaralo i bajalo sa onim predmetima koji se nalaze u svakodnevnoj upotrebi,  vjerovatno zato što su oni zajednički svima nama i tako nas na jedan način sami po sebi povezuju.

Čim bi upoznala momka koji joj se sviđa djevojka bi u cilju da joj dođe na ašikovanje poduzimala vrlo jednostavne magijske radnje. Tako bi navečer, između akšama i jacije, ugrijala u šporetu jedan crijep sa krova pa, kada bi bio dovoljno vruć, lagano ga prskala kapljicama vode basmeći:

Ćeremit cvrči
moj dragi meni trči,
ćeremit ćereste,
bir ustun, bir esre.

Ako ne bi mogla do crijepa onda bi bacila malo soli po vrućem plehu šporeta govoreći:

Kako ova sol puca,
tako mome dragom pucalo srce za mnom.

Umjesto soli mogla bi koristiti i šećer te bi u toj prilici basmila:

Kako ovaj šećer kinji
tako meni moj dragi hiti.

Poznato je iz kazivanja naroda da je šećer imao vrlo istaknutu ulogu u ritualima ljubavne magije jer sa njim su se izvodila razna čaranja poput onoga kada su se cure običavale kaditi njegovim mirisom da bi momcima bile slatke i zamamne. Svaki put dok bi se spremala na ljubavni sastanak djevojka bi zašećerila čašu vode i popila je. Nakon zadnjeg gutljaja rekla bi:

Kako sam ja popila ovu slatku vodu,
tako slatka bila svome dragome,
od Boga amin.

Pazeći da ništa ne prepusti slučaju i bude što atraktivnija onome koga voli, djevojka nije prestajala sa volšebnim postupcima već bi oblačeći se namjerno obukla naopako okrenut potkošulj pri tom basmeći:

Ja obuče potkošulj
a ne prevrnu potkošulj
već svome dragome
um i pamet za sobom,
veledalin od Boga amin.

Vjerovanje u čudesnu moć basmi u bosanskom narodu oduvijek je bilo duboko ukorijenjeno jer, kako se to i danas tvrdi, svijet stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Vođene tom tvrdnjom mnoge djevojke su rado ponavljale razne basme koje su im trebale svojom neobjašnjivom snagom prizvati ljubav i suđenika. Da bi vladala situacijom na ljubavnom sastanku, čim bi iz daljine vidjela voljenog mladića da joj ide u susret, djevojka bi raširila prste desne ruke i kroz njih ga pogledala basmeći ovako:

Milo gledaš dragi u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ,
elzalif amin.

Ljubavna kocka i crna kokoš

Obično bi tokom ašikovanja momak zatražio čašu vode da se napije pa su to znajući djevojke iskorištavale priliku da mu u njoj ponude ono što će ga obenđijati. Naime, djevojka bi mladiću dala čašu vodu koju je prethodno provukla kroz rukav svoje odjeće govoreći ljubavnu basmu. Pojedine djevojke bi pak prevrnule sito naopako i stavile ga na tepsiju a onda kroz njega izlivale vodu govoreći;

Kad se ova voda smiri na situ
tada se i tvoje srce, moj dragi, smirilo od ljubavi prema meni.
Crko, puko, seho, veho
dok mene ne oženio,
akobogda amin, veledalin amin.

Potom bi vodu iz tepsije prelile u čašu i nudile onome koga vole da popije.

Mnoge su djevojke običavale prije kahve sa voljenim mladićem pripraviti ljubavnu kocku. Naime, djevojka bi uzela kocku šećera i nosila je o svom pojasu tri dana a četvrti dan ispod pazuha. Potom bi je osušila i izlomila na male komadiće pa kad joj se god pruži prilika tajno stavljala mladiću u kahvu ili vodu. Isto tako, djevojka bi odrezala sa deset prstiju ruku po malo noktiju, iščupala si trepavicu i nekoliko dlaka kose, sve to samljela da bude u obliku praha, kojeg bi na kraju diskretno sipala u kahvu momku kojeg voli govoreći:

Kako ja ne mogu biti bez trepavica, kose i noktiju,
tako ni ti ne mogao biti bez mene, elzalif amin.

No, nije samo vrijeme susreta bilo idealno za ljubavnu magiju. Dok bi mladić odlazio od nje djevojka bi koristila priliku da za njim prouči basmu kojom će mu srce ispuniti nemirom i čežnjom. Govorila bi:

Oj ti dragi ode od mene
a sve tvoje dobro ostade kod mene.
Seho, veho dok mene ne vidio,
tamo ti bio mrak i oblak,
ja ti bila sjajna zvijezda i Mjesec i žarahno Sunce,
zalim veledalin amin.

Odmah iza toga bi puhnula za njim i progutala pljuvačku. Time bi osigurala njegov ponovni dolazak na ašikovanje.

Osim ovih prilično bezopasnih radnji postojale su i one komplikovanije čije je djelovanje bilo mnogo jače. Stravarke pripovijedaju o vrlo moćnim čarkama za dozivanje voljene osobe u čijem se ispredanju koristilo devet vrhova vrbovih grančica, devet krpica, devet zrna graha i tako dalje, ali to su bili opasni rituali koji su se vrlo lako mogli urotiti protiv onog ko ih izvodi.

Naime, kada bi noću, obično iza ponoći, ljubavne basme napale i opsjele mladića kojem je cura bajala on bi mogao istog trena, da se odupre nepoznatoj sili koja ga tjera iz kuće, da preokrene svu odjeću na sebi i zabode nož u vrata pa bi se basma istog trena vratila djevojci. Onda bi ona cijele noći gorila od visoke temperature i neutažive žeđi mučeći se tako sve do zore i izlaska Sunca.

Da bi se zaštitila od takvih i sličnih magijskih udara djevojka bi u svom dvorištu morala imati među kokoškama bar jednu tamnog perja, kako bi upravo ta crna kokoška umjesto nje bila metom vraćenih čarki i basmi. To bi joj omogućilo da bez ikakvog izlaganja riziku baje i čara kad joj se god prohtije mladiću kojeg voli.

Tajne bosanskih stravarki

Duhovni autoriteti kategorično tvrde kako se svaki čovjek na ovom planetu, bez iznimke, bar jednom u životu susretne sa zlom manifestiranim u obliku urokljivih očiju, nagaze, magije ili duhova. Ovisno o situaciji i intezitetu djelovanja ponekad ti događaju ostave male ili gotovo nikakve posljedica na osobu, dok u većem broju slučajeva epilog je ipak vrlo složeniji i nepovoljniji. Usred duže izloženosti okultnom uticaju čovjek postepeno gubi duševni mir, slabi mu fizička snaga, oboljeva ili se neprestano vrti u nekom začaranom krugu. Da bi izišao iz tog vrzinog kola osoba si mora pronaći lijeka i osloboditi se nametnutog tereta.

U narodu se vjeruje kako je već pola posla obavljeno ukoliko se otkrije iz kojeg izvora dolazi zlo tojest magija. Navodno, prokazano zlo time slabi i lakše ga je protjerati. Stoga se stravarke svojski trude doznati prije bilo čega drugog ko je nesretnika doveo u stanje u kojem je. Po njihovom mišljenju sihiri mogu biti ljudski, hajvanski, džinski a ponekad je tegoba posljedica Božije volje ili kazne, posebno onda kada se obeća nekome podići nišan ili zaklati kurban a ne ispoštuje se.

Da saznate ko vam pravi sihire bosanske stravarke preporučuju sljedeću metodu provjere. U metalnu posudu nalijte vode, za što je pogodna kako voda iz slavine tako i ona sa izvora. Sa tom posudom sjedite pored šporeta (vatre), okrenuti licem u pravcu sjevera, i tri puta recite sljedeće iznad vode te puhnite u nju:

Selam meleć,
selam vodo vojvodo,
ti valjaš drveće, kamenje i stijene
i sa njih skidaš sve
džinsko i šejtansko i dušmansko, kako znaš da skineš zlo
tako znaš i da ga otkriješ,
meni da ga sad pokažeš.

Onda se mašicama vadi jedan po jedan živi ugljen i baca u vodu izgovarajući:

Da li mi radi žensko?
Da li mi radi muško?
Da li mi radi komšija?
Da li mi radi familija?
Da li je od hajvana?
Da li je od džina?
Da li je od Boga?

Ugljen koji potone otkriva odgovor. Taj ugljen, osim u slučaju "da je od Boga", vratite nazad u šporet, bacite ga u vatru, govoreći:

Ko mi magije radio
nazad mu se vratilo,
sad u vatri gorio!

Vodu i preostali ugljen izlijte napolje pod kakvu živicu.

Ritual sa šljivom

Crna magija se skida na mnogo načina a među najpoznatijim u našoj tradiciji su salivanje strave i pravljenje zapisa. Kako za salivanje olova treba "nafakali ruka" a za pisanje tilsuma znanje i snaga, što su predispozicije malog broja nadarenih ljudi, izrodile su se i neke druge metode neutralizacije zla.

Stravarka Alije za života je govorila kako se lakši oblici crne magije mogu skinuti ovim ritualom. Treba ujutro, na mladi petak, odsjeći malo kose sa čela, sa vrha glave i sa zatiljka. Potom se odsječeni pramenovi iznose napolje zakopati pod korijenje mlade šljive koja daje plodove. Dok se zakopava govori se:

Kako god kosa opadala sa mene, tako otpale sve čarke, boljke i uroci sa moje glave,
ruku, nogu, trupa,
iz kostiju, iz crijeva i iz vena,
na ovo korijenje i pod korijenje,
sa božijom moći a mojim sepom veledalin amin.

Isto tako, ova stravarka je tvrdila kako svaka žena treba sa vremena na vrijeme odsjeći malo stidnih dlaka i baciti ih u vatru šporeta da joj niko ne bi mogao čarati.

Ostalima se preporučuje da nauče napamet sadržaj sljedeće basme koju trebaju tri puta ponoviti svaki put kada osjete da bi mogli biti metom nečijeg magijskog napada:

dragi Bože budi mi u pomoći,
hala hala na fil fle bum belaji,
dafile dinu dušman joguleji,
na srcu mi iman, na jeziku Kur'an, pod nogama dušman.
La illahe ilallah.

Onda se puhne predase, na desno i lijevo rame.

Zaključavanje kućne nafake

Od starih vremena se vjeruje i kazuje kako nije nimalo dobar znak ako vam se pred kućnim vratima pojavi žaba. Naime, takav događaj se tumači da je vaša kuća postala metom nečijih sihira. Također, poznato je iz kazivanja naroda, a naročito starijih Bošnjakinja, kako je sihirbaza uvijek ona žena koja u nečiju kuću ulazi sa rukama iza leđa, koje kada uđe premjesti naprijed - prekrsti ih. Time ona izvodi stari magijski ritual zaključavanja kućne nafake i mira.

Stravarka Ajša iz Drmaljeva pričala je za života ako neko sumnja da mu jedna ili više osoba donose sihire u kuću treba u petak, kada hodža počne učiti podne namaz, staviti ispred sebe malu hrpu pepela i nad njim proučiti 41 put sure Fatiha i Ihlas. Svaki put kada se prouči molitva desnim kažiprstom se povuče linija po sredini luga. Odnosno, uvijek se povlači linija po istom mjestu. Prije nego što se počne sa ponavljanjem molitvi kaže se odnosno nanijeti:

Dragi Allahu dželešanuhu,
odvrati tu i tu osobu od moje kuće,
i svake zle misli i sihira od mene.

Kada se završi sa ponavljanjem molitvi te dvije polovine pepela se postave na dvije strane kapije ili ulaza u dvorište, kako bi sa tog mjesta branile ulazak neprijatelja. No, kada padne kiša ritual sa lugom treba ponoviti ispočetka.

Da se kuća zaštiti od vradžbina stravarka Bilka iz Stijene je savjetovala da se u akšam oko kuće prođe tri puta "za Suncem" prosipajući lug (pepeo) iz šporeta govoreći:

Kada moji neprijatelji pokupe ovaj lug tada meni i mojoj kući naudili, akobogda amin.

Treba paziti da u lužari, odnosno metalnoj posudi za lug, ostane malo pepela nakon trećeg obilaska koji se vrati nazad u kuću i prospe u vatru.

Ukoliko niste poduzeli niti jednu od opisani profilaktičkih mjera stravarke preporučuju dom okaditi u cilju da se sve prostorije oslobode magijskog naboja. Bilo da su sihiri skriveni u kući ili je zla osoba radila zaključavanje, kađenje će poništiti negativni uticaj. Pored sedefila kuću je poželjno okaditi i svežnjem suhog pelina, za kojeg se od davnina u šamanističkoj tradiciji tvrdi da odgoni zlo i duhove bolesti.

Ritual kađenja je jednostavan. Izvodi se utorkom, između 11 i 12 sati, tojest prije podne. Dovoljno je stručak suhog pelina položiti na vrući ugljen i sa tom metalnom posudom proći po cijeloj kući govoreći:

i u žaru i u garu si
hairu sahibija,
dermanu si brat,
ti rastjeruješ džine i vjetrove, dušmane i namete,
zle duše, boljke i hajduke
u mračne havaje i puste haliluke.
U kuću sloga i berićet,
iz kuće kubet i namet,
akobogda od Boga draga
amin, amin, amin.

Kada se okadi kuća onda sadržaj posude istresite u vatru šporeta. Time je obred kompletiran i završen.

Stravarke savjetuje da se navedena basma kaže i pri sađenju pelina jer tada će on čuvati kuću od zla. Za pelin se u Cazinskoj krajini vjeruje da ne voli biti zasađen na vidnom mjestu već ga uvijek treba posaditi negdje iza kuće, da bude zaklonjen od ljudskih pogleda. Onda, navodno, dobro raste i ima posebnu snagu.

Na kraju morate znati kako često sadaka ili milostinja, neko dobro djelo, može biti najmoćnije sredstvo protiv bilo kojeg zla ili magije. Stravarka Fatima Dizdarević jedne je prilike otkrila da je oslobađajuće  dobročinstvo pored starog, okrnjenog nišana na mezarju zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore. Također, stare mezare koje niko ne posjećuje veliki je sevap obići i proučiti nešto pred dušu umrlih. Dijeljenje milostinje čovjeka će spasiti, ali i dati mu imunitet, od džina, magije i nesreće ako je iskreno i od srca.

autor: Raif Esmerović

Nov 3, 2017

Nafaka nas je održala

Bošnjaci su jedina nacija na Balkanu koji u svom svakodnevnom govoru često spominju riječ nafaka. U skladu sa tim ona je vrijedna analiziranja u kulturološkom ali i lingvističkom smislu, zbog svoje nemjerljive uloge u proučavanja tradicionalnog načina života našeg naroda. Na samom početku ove kratke studije potrebno je naglasiti jednu neospornu činjenicu koja glasi da je bošnjački narod u svojoj dugoj istoriji bio izložen mnogim povijesnim nedaćama, čak i stvarnom prijetnjom istrebljenja, te da ono što ga je očuvalo i sačuvalo jeste njegov vedri duh i nepopravljivi optimizam često sročen u kratkoj izjavi:"Dat će Bog nafake!".

Nafaka je arapska riječ koja je preko Osmanlija došla do nas. Veoma je bitna u islamskom učenju pošto manifestira Allahovu blagodarnost pa u turskom jeziku ima više sinonima. Na bosanski nafaka se prevodi u nekoliko oblika: alimentacija, opskrba, nabava ili  snabdjevanje za život. Još dva pojma u svakodnevnoj upotrebi, koja označavaju blagodat i uspjeh, su perzijska riječ baht - sreća, nalazimo je u pojedinim ljubavnim basmama, te arapska riječ berićet (bereket) - napredak, blagostanje. Pored ovih u primjeni su, posebno u narodnom govoru, još neki oblici sličnog značenja poput hair, rizk, rahatluk, itd. Svi oni predstavljaju plodne i pozitivne događaje koji se kod čovjeka prezentiraju kroz osjećaj zadovoljstva, ushićenosti i optimizma. Psihološki uticaj manifestira se i u samoj težnji ka nafaci, čime se ona može uporediti sa stanjem nade, utjehe ili pritajene radosti. Sve to je evidentno u izjavama: "Nikad ne znaš gdje te tvoja nafaka čeka", "Novi dan - nova nafaka", itd. U nafaku se zbog toga vjeruje fatalistički ("Ne može tvoju nafaku niko oteti"), kao uostalom u sve ono što ima veze sa svetim i božanskim.

Definicija pojma nafaka je relativno široka i prema pojedinim rječnicima mogla bi se ukratko pojasniti sljedećim navodima:"ono što je čovjeku određeno da pojede na ovom svijetu". Kad hasta dugo živi, kaže se:" pribira (ili kupi) svoju nafaku" - kad neko pred smrt mnogo jede tojest hoće da pojede ono što je njegovo na ovome svijetu.

Prema mom mišljenju nafaka je termin koji najčešće u svakodnevnoj komunikaciji zamjenjuje pojam sreće ali i ljudske sudbine odnosno života. Možda bi bilo najprostije kazati kako nafaka označava sve ono što je čovjeku od Boga suđeno da dobije i proživi. U narodu se često čuje izjava kako "svako dijete nosi (iznese) svoju nafaku", čime su se nekada siromašni roditelji branili od kritike okoline zbog čega prave sirotinju od djece kad nemaju ni za jedno dovoljno hrane.

Propisana nafaka

Identifikacija ljudskog rođenja, življenja i smrti sažeta je u kolektivoj svijesti Bošnjaka u pojmu nafake; "Sa takvom se nafakom rodio", "Ko se rodi sa dobrom nafakom ne može mu niko ništa", "Takva mu je nafaka", "Nestalo mu nafake i umro". "Nafaka je najbolji junak" - prema vjerovanju u sudbinu, ako je nekome suđeno da živi, tojest nije mu nestalo nafake, može izbjeći pogibelj i postati junak. Prema kazivanju naroda čovjek živi tačno onoliko dugo koliko mu je od Boga propisano nafake, niti minut duže. Onog dana tojest trenutka kada čovjek potroši svoju nafaku on umire. Prema navedenom može se konstatirati kako narodna mudrost ne poznaje sretne i nesretne ljude već ih isključivo klasificira na one s manjom ili većom nafakom.

Vjerovanje u nafaku savršen je primjer koliko su pojedina vjerovanja duboko inkorporirana u tradicionalni život te kako ona stvaraju određenu predodžbu pojedinca prema društvu, ali i samom sebi. Iskonska želja i potreba svake ljudske jedinke je u dobroj mjeri određena postotkom sreće u njenom životu, jer kako to sugerira folklorno promišljanje, sretan čovjek je zdrav, uspješan i veseo. Zbog toga se svako od nas intimno identificira sa pojmom nafake. No, ipak, iz kazivanja starijih ljudi dalo se vrlo lako dokučiti da je percepcija nafake individualna i prvenstveno ovisi o postotku skromnosti, tojest onoliko koliko je pojedinac zadovoljan.

Porijeklo nafake se podudara sa narodnim vjerovanjem o ljudskom usudu. Još i danas se pripovijeda kako Allah svakom zametku u prvih 40 dana odredi njegovu sudbinu pa zato ružan oženi lijepu, glup se obogati i slično. Naravno, ima i suprotnih primjera ali svi su oni produkt manje ili veće nafake koju osoba nosi u sebi. Sjećam se razgovora sa rahmetli Bilkom, stravarkom iz Stijene (Cazin), prije skoro deceniju vremena, koja je pričajući o sebi i svom poslu rekla da" otkad znam za sebe uvijek sam bila sa nafakom, k'o da mi je vrila (izvirala) iz zemlje i padala sa neba!".
Na temelju predočenih informacija moglo bi se pretpostaviti kako je nafaka utkana u ljudsko biće, no da egzistira i u svemu oko nas zbog svog nadnaravnog, božanskog izvora.

U nekoj mjeri nafaka se može nazvati i božijom pravdom. - "Tvoju nafaku niko ti ne može oteti", kažu stariji ljudi kada žele objasniti fatalizam, ono što je nekome suđeno. Na primjer, dešavalo se da otac želi u nasljedstvo ostaviti najmlađem djetetu kuću, unatoč oštrom protivljenju drugih članova familije. Bez obzira što je raznim ucjenama i igrama porodica htjela osujetiti volju oca kuća je na kraju ipak postala vlasništvom najmlađeg djeteta. Također, bez halala nema ni nafake. Naime, u onom što se daje ili poklanja neće biti nafake ako se ne uruči "od srca" - ne halali. Zato su ukradene ili otete stvari nesretne jer nemaju božije milosti u sebi.

Nafaka je riječ koja stvara ugodu i radost te na istančan način pogoduje ljudskim čulima. Miluje njegove oči i uši, zavodi nos i preplavljuje sa užitkom nepce. Ako za vrijeme ručka ili ispijanja kahve dođe slučajni gost već mu se doslovno sa vrata govori: "Ti si sa nafakom, hajde bujrum!" Ili "Bujrum, nafaka ti je da sa nama ovo pojedeš (popiješ)!". Međutim, terminologija u ovom slučaju nikako ne može biti tako jednostavna niti se sažeti u ovako opskurnu formu. Naime, u narodnom govoru za jelo se često, čak i u današnje vrijeme, posebno u ruralnim sredinama, upotrebljava pojam "nimet", prvenstveno za somun ili pogaču, ali i općenito za hranu. Stoga je sasvim pogrešno izjednačiti pojam nafaka sa hranom, nego ga treba gledati kroz jednu širu prizmu, u kojoj se naslućuje mnogostruko značenje svega onoga što predstavlja ova arapska riječ.

Prizivanje nafake

Generalno, iako se smatra božijim darom milosti, odnosno nečim na što običan čovjek ne može uticati, jaka želja za njom u narodu je izrodila razne ritualne postupke prizivanja nafake. U njima dominira potreba za plemenitošću pošto milosrdan čin privlači dobro o čemu kazuje  kladuška izreka:" Podijeli sadaku, produži nafaku". Slično tome, nene i didovi kad blagosiljaju mlade obično govore:" Allah ti dao gani nafaku!" Ili "Bog ti dao neviđenu nafaku!". Za "neviđenu nafaku" narod tvrdi da je bolja od "viđene" jer je obilnija i veća.

U Cazinskoj krajini se uvriježilo vjerovanje da se nafaka može prizvati, naime, kada se kupuje stoka ili nešto drugo obavezno se namjeni na onog člana familije koji se smatra da ima najviše nafake, da bi ovakvim aludiranjem kupljeno bilo nafakali odnosno napredno i sretno. Isto tako, kada se kupuje šporet na drva prvu vatru u njemu će opet zapaliti onaj član familije koji ima najviše nafake u životu, da bi dom i familija bili berićetni i sačuvani od zla.

U ovom dijelu Bosne poznat je ritual sa trahanom (tarahana) kojim se priziva odnosno stimulira nafaka. Ukoliko je neko nesretan, ne ide mu posao ili je sklon raznim pehovima, na mladi petak bi kuhao trahanu ali tako da je pusti da pokipi na vatri (šporetu). Dok se kipuća bijela pjena prelijeva iz posude ta osoba tri puta ponovi:

Bismilahir rahmanir rahim.
Kako ova trahana izvirala i kipila
na sve strane
tako moja nafaka izvirila i mene obasipala,
sa božijim emerom a mojim sepom veledalin amin.

Nakon što bi se skuhala trahana se nakon hlađenja konzumirala tokom tri dana. Neki informatori preporučuju da se čak sedam dana po malo jede trahana. Na taj način, vjeruje se, prizvaće se nafaka u život te osobe.

U ovom kontekstu ne smije se zaboraviti spomenuti niti halva - slastica koja među bosanskim narodom zauzima počasno mjesto. Tradicionalno se prži (pravi) uoči Ramazana, Lejletul Kadra i Bajrama jer njen miris pročišćuje cijelu kuću i privlači nafaku i berićet.

Biti nafakali ruke

Povezivanje hrane i nafake nije rjedak slučaj u folkloru našeg naroda a posebno je uočljiv u svadbenim običajima, u dijelu kada mladenka stigne pred muževu kuću, gdje je posipaju bombonima i novcem. Na kućnom pragu dočeka je siromašna žena, skida joj obuću sa nogu, a mlada je dariva. Malo dalje čeka je svekrva sa Kur'anom i pogačom u rukama i sa dva krčaga vode. Pogaču joj stavlja pod lijevo, a Kur'an pod desno pazuho, dva krčaga u obje ruke. Mlada ode do ognjišta, Kur'an daje ženama, vodu i pogaču stavlja na ognjište. Vjeruje se, da mladenka tom ritualnom gestom donosi nafaku u kuću. Također, bio je adet da mladenci "lome pogaču", ako, na primjer, u mladoženjinoj ruci ostane veći dio pogače vjerovalo se da će on imati veću nafaku i obratno.

U Velikoj Kladuši je u prošlosti bio običaj da prije nego li uđe u mladoženjinu kuću mlada prostre svoj rupčić na kućni prag i poljubi ga. U kuću zakorači desnom nogom i neko je od prisutnih izuje, pošto bi u njenim cipelama bilo skriveno nešto novca, kao dar onoj osobi koja joj skine obuću, te ide u pravcu ognjišta (odžaka). Tu klekne, razgrne mašicama žeravicu i potom u nju baci svoj rupčić (maramicu) da izgori - za nafaku.

Za određene poslove itekako je potrebno biti obdaren sa nafakom. Naime, za stravarku nadaleko poznatu po uspješnom salivanju strahe ili za hodžu, koji piše djelotvorne zapise i hamajlije, narod kaže da imaju "nafakali ruku". Ako dok saliva strahu vidi na dnu posude puno sitnih komadića olova stravaruša će prokomentarisati:"nafakali ti je!", odnosno bolesnik će ozdraviti.
Prije početka ogledanja faletarka ili gledalica klijentu govori da joj da novac kako bi ga tri puta obnijela u krug oko karata ili graha i pospremila sebi u džep, obrazlažući taj postupak "da je za nafaku!". Isto tako, ako se u falanju u grah pojavi devet hatmi (skupina po četiri zrna), takozvana hadžirli hatma, faletarka će zadovoljno izjaviti:"Grah ti je "pao" na veliku nafaku, pokrij crvenom krpom!".

Za kraj treba navesti sljedeće vjerovanje po kojem nije nikako dobro djeci davati imena umrlih članova familije jer" ko je umro taj nema više nafake".

autor: Raif Esmerović

Sep 20, 2017

Tako ti je pao grah!

Piše: Raif Esmerović

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji.

Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zatim bi po oblicima koji su nastali od raspršenih zrna tumačile sudbinu i pronalazile odgovor na postavljeno pitanje.

Kako je i logično falanjem u grah bave se uspješno isključivo oni koji su nadareni  jer u protivnom  trud im je uzaludan. Znanje o pronicanju u buduće događaje u tradicionalnom smislu prenosi sa starije generacije na mlađu tojest sa jednog člana familije na drugog, što je svakako najbolji način, ukoliko se „primi“ na nasljednika, da se kroz vrijeme obogati novim iskustvom  i spoznajama. No, često se dogodi  da duh proricanja sa smrću faladžije napusti tu kuću i pojavi se kilometrima dalje u nekom novom mjestu i familiji. Takvih primjera ima na desetine a u narodu se misli kako je dar gatanja, poput i same sudbine, jako hirovit te ukoliko mu se ne ukazuje dovoljno pažnje i poštovanja on može napustiti svoga vlasnika čak i prije njegove smrti.  Takvu tvrdnju narod potkrijepljuje stvarnim primjerima pojedinih faladžija koji su bili poznati i na glasu u svom mjestu a koji su doslovno preko noći izgubili sposobnost predviđanja bez ikakvog očitog  razloga. 

Još i danas se vjeruje kako dar proricanja dolazi preko snova usljed intervencije neke više sile. Tom prilikom odabrana osoba doživi spavajući nadnaravno iskustvo tako što u snu vidi  jednu ili više misterioznih osoba (duša) koje je obdare darom gatanja i zaduže da njime pomaže narodu. Obično se spominje intervencija hazreti Fatime, čiji dolazak u san nekom pojedincu iz korijena mjenja njegov dotadašnji život. Međutim, koliko god to nama djelovalo mistično i fascinantno neophodno je za naglasiti kako su takvi slučajevi dosta rjetki ali to ipak nimalo ne spriječava razne šarlatane i varalice da tvrde kako su postali vidoviti jer im je divinacijsko znanje predočeno u snu –„ došlo na san“- od strane hazreti Fatime ili neke druge svete duše. 

Naime, prema tradicionalnoj predaji u BiH narod vjeruje kako se hazreti Fatima, kćerka božijeg poslanika Muhameda, bavila falanjem u grah. Narod pripovijeda da je bila jako uspješna u tome ali je budno pazila da njen otac za to ne sazna. No, jednog dana, baš u trenutku dok je tumačila zrna graha nekoj svojoj prijateljici, u sobu je iznenada banuo sam božiji poslanik i ona je u panici i žurbi uspjela tek polovinu zrna sakriti pod skute haljine dok je druga polovina ostala na podu. Kako je Muhamed iznimno volio svoju ćerku nije se mogao ljutiti na nju zbog  faletanja pa joj je samo sa osmjehom na licu rekao: „Kćeri moja mila, polovina ti od toga bila istina a polovina laž!“, pa od tog vremena narod  tvrdo vjeruje kako u svakom gatanju ima pola laži a pola istine. 

U svom nastavku predaja tvrdi kako Fatimi otac nije zabranio daljnje bavljenje ovom mantičkom vještinom pa se na temelju toga ukorijenilo vjerovanje da istihara, obred snoviđenja, i falanje u grah nisu haram (grijeh) kao ostala proricanja a sama hazreti Fatime se prometnula u svojevrsnu zaštitnicu, ali i spiritualnu majku, svih onih koji bacaju grah te narodnih iscjeliteljica - stravarki. Primjeri  te prakse su dobro poznati, naime, pravilo je da se prije svakog falanja zrna skupe u desnu ruku i iznad njih prouči prva kur'anska molitva te obavezno posveti pred dušu hazreti Fatime, a potom se u njeno ime namjeni  (nanijeti) proricanje i tek onda počinje sa redanjem zrna u tri reda. No, tu ne prestaje dominantan uticaj  poslanikove kćerke već je po njoj nazvan najpovoljniji od sviju falova (skup zrna) koji formiraju  tri murada tojest 333 – Fatimin fal, simbol ljubavi i braka. Faletarke ponekad u tome zbiru traže odgovor na neko svoje pitanje pa namjenju grah ovako : „Ako će se ostvariti ljubavna veza između te i tog neka izađe Fatimin fal“. Sama riječ fal dolazi iz perzijskog  jezika i znači slutnja ili nagovještaj.

Crvena krpa protiv uroka

Gledalice uvijek prije nego li će započeti sa ogledanjem sugeriraju klijentu da im odmah da novac određen za gatanje, koji se daje po principu „od srca i koliko se može“, kako bi ga tri puta desnom rukom pronijele oko graha u pravcu kazaljke na satu, ili kako se to popularnije kaže „za Suncem“, objašnjavajući da je to za nafaku ali i da se grah bolje „otvori“. Novac bi nakon toga pospremile u svoj džep ili ispod koljena. Ovom  metodom posebno su se voljele u prošlosti služiti Romkinje  iz sasvim očitog razloga. Naime,  ukoliko bi u bačenom grahu vidjele neku povoljnu kombinaciju poput Fatiminog fala  to im je bila idealna prilika da ušićare još ponešto novca. Obično bi blago povišenim glasom govorile kako klijent treba dati još šta „za sreću“ da bi mu ono što vide bilo na veselje i radost. Među vijestima (muštulucima) koje su se dodatno plaćale bile su one o važnijim životnim događajima  poput rođenja djeteta, udaje, ženidbe, dolaska nekog iz daleka, pomirenja partnera, pobjede na sudu, izlaska iz zatvora, itd.

Bez svake sumnje svijet falanja je mističan i u njemu vladaju šarolika pravila kojima se često više niti ne može proniknuti prava simbolika i značenje. No, unatoč tome ona opstaju i odoljevaju zubu vremena. Jedno od tvrdih pravila u faletarskoj praksi  jeste tabu kojeg se moraju pridržavati kako faladžija/faladžinica tako i klijent.  Naime, niti jedna strana ne smije drugim licima otkrivati ono što je viđeno i priopćeno iz graha jer se u protivnom neće ispuniti. Smatra se da to vjerovanje počiva na strahu i oprezu od uroka koji vječito na krilima ljubomore i zlih misli atakuje na ljudsku sreću i narušava čovjekovu sudbinu.Tek kada se odfalano ispuni o proricanom se smije javno pričati. 

Zbog toga je nezaobilazni  rekvizit svakog falanja u grah crvena krpa na kojoj se postavljaju i redaju zrna, čija je primarna uloga da služi kao provjerena protumjera bilo kakvom eventualnom uricanju. Poznato je da je crvena boja kod Ilira imala skoro sveto mjesto, jer je smatrana  idealnom zaštitom od zlog pogleda pa su svi naši predaci, od najmlađeg do najstarijeg, običavali nositi zavezanu crvenu vrpcu oko ruke ili vrata kao hamajliju protiv bolesti i zla odnosno svega onoga što može čovjeku uzokovati  nečiji zli pogled. Ostaci tog  drevnog vjerovanja uočljivi su još i danas  a posebno u proricanju koje vrvi od raznoraznih fatalističkih vjerovanja. Ustaljeni  je običaj  kada se pojavi u grahu devet hatmi da gledalica sva zrna pokrije crvenom krpom i na nju stavi oba dlana te prouči suru Ihlas, kako bi time odagnula urok  i omogućila sigurno ispunjenje proročanstva.

Pravo i lažno bacanje graha

Kada se govori i piše o bosanskoj praksi favomancije  važno je za naglasiti kako u istinsko proricanje nipošto ne spada ono površno takozvano djevojačko falanje u grah  koje se sastoji od vrlo kratkih i krajnje neozbiljnih tumačenja zasnovanih na jednostavnom pravilu po kojem jedno zrno predstavlja glas ili vijest, dva zrna stope, tri radost a četiri teret. Još neozbiljnije i potpuno nakaradno je „proricanje“ po forumima kada se postiraju brojevi i po njima „tumači“ grah pa sve više liči na numerologiju nego li bilo šta drugo.

U pravom domaćem falanju u grah zrna i redovi se tabire (tumače) na krajnje smislen i tradicionalan način poznat samo onima koji imaju dar za tu vrstu divinacije. Tom prilikom faladžija ili faletarka mogu otkriti niz zanimljivih pojedinosti od boje kose, visine, karakternih crta neke osobe do uticaja crne magije, odlaska na sud ili u bolnicu, sklapanja braka ili razvoda, operacije, sudske vijesti, mrtvačkih nosila (smrti), itd. U svom izlaganju oni mogu detaljno precizirati i vrijeme kada će se neki događaj desiti pošto pojedini  falovi određuje vremenski period. Za svaku faletarku iznimno je bitno da zna ispravno protumačiti ono što vidi ispred sebe jer često oni naoko pozitivni falovi poput 333 ili devet hatmi (četvorki) mogu biti nepovoljni. Sve ovisi o tome šta ih prati i na koji su način zrna okrenuta, tvrde faladžije i faletarke. Zbog svoje kompleksnosti i preciznosti  ogledanje u grah je na cijeni što potvrđuje i ustaljena izjava „Tako ti je pao grah!“ u kojoj se nazrijeva duboko vjerovanje bosanskog naroda kako grah može otkriti ono što je suđeno svakom pojedincu.

Po tvrdnji gledalica i sam grah ima svoju narav pa ponekad odbija da budeposlušan. Takvo stanje se obično prokomentariše  izjavom“ kako se grah uzlagao!“ ili „grah se umorio!“. Da se tome stane na kraj iz mnoštva zrna uzme se jedno i zamjeni sa novim, ili se pak to zrno stavi pod koljeno „da se odmori“ pa onda, nakon nekoliko minuta, opet vrati nazad u gomilu i nastavi sa ogledanjem. Za kraj treba kazati iako je ova mantička vještina magnetična i naprosto budi radoznalost faletarke upozoravaju da nije dobro često bacati grah te da uvijek treba prvo sačekati da se bar jedan dio odfalanog ispuni do novog  gatanja. U protivnom bi se mogla zbuniti sama sudbina i otjerati sreća iz života.

Sep 14, 2017

Folk medicine – how to cure headaches

Headache or cephalagia is a symptom of numerous diseases which affect the head, and sometimes the neck. Headache is one of the most frequent symptoms, and can encompass a wide span of diseases from harmless levels which require no treatment, up to the ones which are life threatening. In folk medicine of BiH there are numerous empirical methods of diagnostics and cure of this disease. According to the opinion of the majority it often comes about as a side effect of too much worry, fighting, hangovers, hunger, sorrow, etc. Draft is especially dangerous about which older women still today warn the younger generations to not go outside when they wash their hair since “draft will hit them” and their head will hurt. There is a whole line of superstitions about the origin of this disease and the most interesting one comes from Tešanj which suggests that women shouldn’t observe men when they gather in front of mosques on Friday, since they could get a headache. However people were most worried about having headaches on Tuesdays, since as people believe, whoever gets a headache on Tuesday will have one the entire week. Sickness of the head comes from supernatural causes such as "Ograma", curse or spellbound eyes.

According to intensity and the length it is divided into short, passing and long lasting headache. Among the folk it is believed that the worst headache is the one, a person goes to sleep with and awakes with it as well, also the one that forces people to puke is also worrisome. Curative action often included bloodletting (cupping/hidžama), because of the belief that “unhealthy blood” can cause a lot of difficulties in the organism, especially headaches, also curative processes included placing linings on the head, resting and taking pills. Washing the face with water as well as placing cold lining behind the neck or on the forehead, positively affects the soothing of the pain. Of course we shouldn’t disregard those curative processes whose result is for many relative, but despite that, they found their space in folk medicine. Though many enumerated procedures could be characterised as a mixture of superstition and placebo effect, we cannot even today claim that they’re exclusively that, since in each one of them there exists a small percentage of empirical testing and effectiveness. For example, many persons which have issues with this ailment are of the opinion that their headache will pass if they drink a bitter, stronger cup of coffee without sugar. Caffeine has a strong effect against pain and it is proven that it can cure headaches in numerous people, while in others, which react differently to it, it can strengthen or even cause headaches.

In the book “Something about the curing of Bosniacs in BiH” the following recipes are mentioned which our forefathers used in the past:

As soon as you get a headache, find three tops of nettle, and place them under your hat.

Cut a potato in pieces, and place them on your forehead.

Fumigate yourself on new cotton (Baumwolle).

Similarly beneficial is if you cover your head with burdock leaves (Petasites hybridus).

The best cure for headaches, is if one cuts one onion into pieces and spread the leftovers of coffee on them and place that mixture on the forehead.

Among our folk headache was traditionally considered a “female disease” and in accordance with that the belief that it affects the weaker gender in more percentage was widespread. Female complaints about headaches probably supported this as well as their various forms of curing from the home pharmacy such as placing pieces of potato or cucumber onto the forehead to “draw out” the disease. It was especially believed that cucumber has a specific bitterness from both sides of the fruit, and those pieces were cut and placed on the forehead because of the opinion that this bitterness will have a soothing effect through the skin on the head. Because of the traditional belief in south-western BiH that cucumbers were sown on Thursdays will be bitterer, than the ones sown on other days, they resulted in them being more sought when it came to curing headaches.

Area of the temple is considered to be the place on the face through which one can best act on pain in the head, and since the old days pieces of potato were placed on it to absorb pain. Numerous stravarke advise that this place before placing potato or cucumber should be massaged with the index finger and forefinger from both sides of the head, and with that the eyes should be raised towards the sky or ceiling. If someone has a strong headache, then individual stravarke suggest that the diseased should tighten his right hand and left leg, in order for the headache to pass sooner.

When only half of the head hurts

People are of the opinion that the head hurts least because of an internal issue, instead it occurs due to a specific supernatural cause such as a curse, ograma, worry or fear i.e. shock. If someone has frequent headaches around noon or sunset, that night it was suspected that there was a supernatural cause to it. Even today we come across a belief that someone can have a headache if someone from the family curses them. The best way to remove such issues was to give alms. Village women are particularly prone to this, they have a custom of passing the alms around their head “circling as the sun”, with a prayer, with the hope that it will cure their headache or insomnia.

Human being in and of itself and its structure is prone to effects of various occurrences and energies. In Bosnian occultism our body is divided into four elements based on all of these ideas: feet and legs, but also arms, belong to the element of earth, the middle of the body from the neck to the stomach, and backside and back are elements where fire and water intertwine, while the head is dominated by air. All four elements together unified together represent the fifth element – soul i.e. life. As everything else in the universe the elements themselves are of a dualistic nature and as such they can affect humans in a positive or negative way. Winds, whether faery or Jinn winds, belong to the element of air and are known to be completely disastrous to the human head, causing headaches, neck stiffness, pain in the eyes, etc. Also, for curses we can conclude that they belong to the negative manifestation of air since they come from the head i.e. eyes and mouth (tongue).

Common opinion of Imam’s which perform curing as well as of stravarke is that the best results are achieved by treating the headache using exorcist formulas, whether magical words, oral magic, or transfer of magical words onto paper – talisman science.

Dobarac is the name for a specific type of headache which can be recognised by having only one half of the head hurt. It is cured by exorcist formulas, throwing hot coal or molten lead into water as well as amulets. It is believed that in curing dobarac the best results are achieved by stravarke in comparison to Imam-healers or official doctors. It is good to undertake the ritual of healing 24 hours from the appearance of the headache, taking care that one tries to visit the stravarka in the afternoon, behind prayers, when the sun is heading west, so that the ailments can follow. Stravarka for the needs of the ritual uses four stones and this formula:

I'm not calling you,
but wind and dobarac behind you.
Let it exit the fat into the bones,
from the bones into the flesh,
from the flesh into the skin,
from the skin into the hair,
from the hair into hali mountain;
where the rooster doesn't crow,
where the call to prayer is not heard,
where the cow doesn't give birth,
where the mare doesn't foal,
where the sheep doesn't give birth.
Come, this trouble, around the world,
as a bee on the flower and world!
Kozalac - dobarac, ijed - med!
Veledalin amin.

If the headache occurred due to curses then the person will feel sleepy, apathy and loss of appetite. As individual exorcist formulas (basme) depicted that curses are a disease of nine customs or manifestations out of which one is the headache.

From nine curses and diseases
on N (name) eight,
from eight seven,
from seven six,
from six five,
from five four,
from four three,
from three two,
from two one and from one none!
What is left
will be carried away by a fly into dark
and desolate areas;
where the crow doesn’t crow,
cat doesn’t meow,
where a feast is served to the demons.
There, this disease should await judgement day,
with my formula and god’s will!

Stravarka repeats the basma three times above water and each time she extinguishes three embers. The diseased washes his face with that water, drinks it from three different sides of the vessel, always turning the vessel towards the trajectory of the sun, and the rest is spilled under a sapling. Embers are collected from the bottom of the vessel and is taken outside, when she goes for a walk, so that she can put them in nine holes or cracks in the earth which she accidentally comes across while walking.

The diseased could on his own perform a less demanding ritual for neutralising headaches such as the one with the most favourite plant among the Bosnian people – rue. The procedure is magical i.e. exorcist and is based on the fact that the person which suffers from headaches inside the vessel throws three stems of rue (Ruta graveolens) and repeats this exorcist formula three times and blows into the water:

Holly rue, my head hurts,
I admit to you everything you know about me
but please, all curses from me
pain and ograme, remove from me
with god’s will and my formula.

Diseased uses the water to wash his face, it can be used for several days.

Bosnian Imam’s write various forms of amulets for headaches, among the most interesting ones is the one on the leaf of Oman (Inula helenium) on which seven sawakita are written, letters which are not in the first prayer in the Qur’an, that leaf is placed in the pillow on which the diseased sleeps. Besides, often the Imam places the first parts of the prayer from the 19th and 26th chapter of the Qur’an. If the man has headaches he goes to see an Imam which writes and gives him an inscription with the directions that he should carry it sown inside a hat. In certain parts of Bosnia and Herzegovina headaches are cured by taking from the mosque (minaret) spider hairs and sow them inside a hat.

Lead as a cure

Demon gathering or faery ones from the old days were known as energy whirlwinds full of negative energy which if it comes into contact with the human body can cause a host of physical and mental issues. People believe that spiritual beings, if they’re disturbed in any way, can “pierce” with their gaze human aura and harm it. Encounter with demons and faeries is called ograma and is considered to be another type of supernatural danger which can cause among humans symptoms similar to spellbound eyes, among which constant headache was especially pronounced followed by weakness of the body. If consequences of such an encounter would be cured by an Imam then he would write three amulets; first talisman would be submerged into a bottle of water, which the diseased person would drink, the second into a bucket with bathing water. Third inscription in the form of an amulet the diseased carries with him, usually around the neck underneath the clothes. Help was also sought from stravarka which performed a lead melting ritual, and while it is being molten in a spoon on a fire, with a low voice she utters:

Nine faeries flew,
from nine clouds,
from nine mountains,
from nine forests,
from nine seas,
from nine meadows,
from nine crossroads,
from nine streams,
from nine rocks,
from nine rue plants,
they sang along the way,
danced in circles,
their path crossed by N. (name sickness person),
he angered the faeries.
They hit him with their arrows in the head,
in the heart, in the legs,
they floored him completely,
N. got sick.
N. yelled: “Help me Mujo, help me Halil,
I’m shot by faeries!”
When the faeries heard this,
each of them took out their arrow out of fear, N. was cured.
Out of nine faeries and arrows,
with my formula and god’s will,
only eight remained on N.,
out of eight only seven remained,
out of seven only six remained,
out of six only five remained,
out of five only four remained,
out of four only three remained,
out of three only two remained,
out of two only one remained,
out of one none remained.
By my hand,
formula and lead – good deed,
and from god salvation,
peace and cure, amen!

In rural areas lead melting ritual above a handkerchief was often practiced. If a woman would often have headaches she would send to by her child a handkerchief to a local stravarka so that she can melt lead above it. Stravarka would fold the scarf so that it gets a form of a triangle and she would place a vessel with water on it. While melting lead she would move the vessel each time down the handkerchief taking care that the last, third time, is placed on the end itself. The woman would carry the scarf on her head for three days at least, until her headache subsides.