Jul 28, 2017

Vjeran kao pas


Neraskidiva veza između psa i čovjeka potječe iz najranijih vremena ljudske civilizacije i predstavlja jedan od najstabilnijih odnosa koje je čovjek kroz sve epohe postojanja uspio uspostaviti sa nekim pripadnikom životinjskog svijeta. Upravo zbog toga u bosanskom tradicionalnom životu psu je određena vrlo odgovorna uloga čuvara kuće. On je, poput krave, zasluženo smatran dijelom same familije prema kome se ukazivala posebna pažnja.



Od perioda naših predaka Bogumila vjeruje se kako u psu može boraviti i ljudska duša te se uvijek zbog toga upozoravalo na obzirno ophođenje prema psima. U protivnom bi se onaj ko loše postupa sa tom životinjom mogao steći veliki grijeh. U narodnoj priči koju je zapisao Antun Hangi, pišući o životu i običajima Bošnjaka, pripovijeda se kako je neki trgovac krenuo ujutro u čaršiju, da otvori dućan. Kad je prolazio pokraj džamije i džamijskog harema, groblja, začuje glas iz mezara, groba: „Ja ehli kubur“. To je mrtvac dozivao mrtvaca. Drugi mu se odazove i upita, šta želi. „Danas će nam“, kaže on, „još jedan doći u komšiluk.“ „Što?“ reče drugi. „Danas će jedna žena pariti haljine, pa će se opržiti i umrijeti.“ Kad to čuje oni trgovac, sjeti se, da mu je žena govorila, da će danas pariti, te da neće imati kada ručka spreminiti, pa da joj pošalje dva somuna iz čaršije. On pođe dalje, ali ga uhvati šubha i strah, da to mrtvaci ne govore o njegovoj ženi. Kad je došao u čaršiju, kupi dva somuna i pošalje ih ženi.  Kad bi podne, ne mogne on durati, već pođe kući. Kad prođe pokraj džamije i džamijskog harema, opet čuje, kako se mrtvaci dozivaju. Onaj prvi reče: „Ja ehli kubur. Neće nam ona žena doći.“ „Zašto?“ upita drugi. „Oštenila se kuja u one žene, pa ju je nahranila. Za to joj je Bog produljio umura, život, i sve joj grijehe oprostio.“ Sve to čuje oni trgovac i ode kući. Kad dođe kući, upita ženu: „Jesi li parila?“ –„Jesam“, reče žena. „Pa jesi li ručala?“ –„Nisam“, odgovori ona. –„A zašto nisi?“ – „Nisam imala kad“. – „A gdje ti je somun?“ – „Eno jednoga u dušeku, a drugi sam kuji dala, jer se oštenila“. Sad trgovac vidi, da je to baš njegova žena, o kojoj su mrtvaci govorili.


Liječenje pasjom lobanjom

Pas je životinja izrazito zastupljena u bosanskim narodnim vjerovanjima i pričama pa stoga zaslužuje da mu se obrati posebna pažnja. Za pseću lobanju se smatralo da je odličan akumulator i prenosnik pozitivne energije liječenja te su u prošlosti stravarke iznad lobanje ponavljale egzorcističke formule i puhale u nju, ostavljajući je u kući bolesnika kako bi se njome mogao služiti dok je ona odsutna. Lobanja bi se polagala na bolesno mjesto gdje bi, navodno, apsorbirala negativnu energiju (bolove) u sebe. Jednom tako "programirana" lobanja mogla se koristiti dugo vremena.

O specifičnoj mogućnosti prijenosa negativne energije sa čovjeka na psa svjedoči i tradicionalni običaj da se ostatak vode, kojom se umivalo dijete pogođeno pogledom zlih očiju, prolije na psa. Stravarka Hasnija M. iz Cazina tvrdi da se obred salivanja olova (strahe) može izvesti i na daljinu, kilometrima daleko od bolesnika, ali samo ako se na kraju trećeg bacanja rastopljenog olova voda iz posude prolije na tri psa "jer nema ničeg vjernijeg i jačeg od psa!". Legendarna pouzdanost čovjeka u ovu životinju demonstrira se i u proricanju sudbine posebno falanje u kahvu gdje je pas klasični simbol vjernosti i prijateljstva. A ta divna osobina koja krasi ovu životinju toliko je cjenjena kod bosanskog naroda da je postala temom mnogih predaja.



U kratkoj narodnoj priči iz Velike Kladuše kazuje se kako je jedne prilike neki muž došao kući pijan i jako ljut te je svoj bijes prvo iskalio na supruzi, a onda i na svom psu, koji je uznemiren onim što vidi dotrčao i počeo nervozno lajati. To je odvuklo pijanom mužu pažnju i taj momenat je supruga iskoristila da mu pobjegne i otrči kod susjeda po pomoć. Bijesan zbog toga on poče udarati psa koji se nekako otme od njega i pobježe iz dvorišta na obližnju livadu. Tu leže i tužnim pogledom stade gledati u pravcu kuće. Za to vrijeme supruga je obavijestila policiju o događaju i oni su za desetak minuta stigli da privedu muža. Dok je obuvao cipele na ulaznim vratima on ugleda suprugu kako se zadovoljno smješka što će ga poslati u zatvor a onda primjeti svog psa kako leži na livadi i gleda u njegovom pravcu te čim ga je pozvao k sebi po imenu ovaj istog trena veselo dotrči do njega. – „I tebe sam udarao kao i suprugu, ali za razliku od nje koja je odmah otišla po policiju, ti si mi oprostio i samo čekao da čuješ da te zovem i, evo, odmah si tu!“, reče mu on milujući ga po glavi, - „sada znam da nema ničeg na svijetu odanijeg i vjernijeg od psa!“.


Kao pas i mačka

Neizmjerna pseća odanost prema čovjeku pokazat će se i u vrijeme Sudnjeg dana, kako nam pripovijeda ova narodna priča: "Za vrijeme Kijameta sve će ustati protiv čovjeka i čemu je kriv i čemu nije.  Ali taj dušmanluk neće potrajati duže od čejrek (četvrt) sata. Prva koja će ustati i početi optuživati čovjeka biće mačka. Upravo onoga ko joj je najviše dobra i pažnje poklonio. Posebno će se okomiti na domaćicu. U tim trenucima da ubogoj ženi ne bude psa, njena sudbina bi bila jako loša, jer bi mačka svojim lukavstvom sve zavela i obenđijala. Što god mački bude tada na um palo, bilo laž ili istina, neće se libiti izreći, i svakakve će muzuirluke (klevete) protiv sirote domaćice iznositi ; kako ju je nemilice tukla i proganjala, da je u njenoj kući bila stalno izložena udarcima, izgladnjivala je.  Na sve te mačije laži i optužbe hrabro će se dići pas i oštro usprotiviti te je kritizirati i otkrivati javno njene podmukle objede. U tjeranju pravde pas će biti neumoljiv i stalno će mačku prekidati u njenim lažima pitajući je ljutito: "Kako takvo šta možeš reći?", i nastavljajući, - kad ja, koji sam bio za vratima i čekao šta će ostati, da mi bace otpatke, pa se nemam šta tužiti, nego sam uvijek bio sit i zadovoljan, a kamo li, kako je bilo sa tobom, koja si vazda ervahi (uvijek) ćupila pod sinijom, za sofrom. Ne sevep, pa da ideš sad tužiti! Još da je bar istina to što govoriš! "

Ono što pas tada rekne mački nju će jako naljutiti, jer ju prikaziva lažljivicom, pa će se ona okomiti i na njega ali opet lukavo i odmjereno, ne odustajući od glumljenja žrtve: "Ja tako je beli, kako si ti kazao! Ti ne znaš ni svog hala (muke), kamo li bi znao čijeg drugog. Kako je meni bilo ti ne znaš, a ne treba ni da znaš. Ti čuvaj sam sebe, neka te nije briga za mene. Svak nek pazi sebe i tvrdi svoje skele. Ja tuđeg posla ne zauzbijam. Lako je tebi govoriti šta hoćeš. Ti nisi trpio niti si se patio kao ja. Tebi su bacali kosti za vrata, da ih glođeš, a mene nisu pod sinijom ni vidjeli.

-"A ko ti je kriv da te nisu vidjeli?, odvratiće joj istog trena pas, " ti bome ne bijaše se verati pod siniju, ko šugava kozetina. Trebala si i ti stojati iza vrata, niko ti nije branio, koliko i meni. Hoćeš ti da se pogospodiš, pa ti gospodstvo nije moglo podnijeti, da stojiš iza vrata. Otišao bi ti namuz (obraz, dobar glas) u kam (propao bi)."

-" Idi, idi, nalete jedan! Ko sa tobom još govori?", dočekaće ga već vidno iznervirana mačka, prava si nesvesela (ništa). Samo da je tebi svađu voditi, a za drugo ni deveta! Ko bi sa sićijom (nesreća) mogao isturiti na kraj! Ne bi te mogao nadglasati katan (mnoštvo) Cigana, kamo bi ja!".

I time će se ta murafa (parnica, suđenje) završiti. Domaćica će biti odbranjena, a mačka će se povući i utišati, jer će shvatiti da joj ne uspijevaju laži, i da je na javaš (na krivo) skrenula. Ali dušmanluk i katilstvo među njima vazda će i ostati. Jedno će drugo mrziti, kako se ono kaže " ko pas i mačka". Nikada se neće složiti i sprijateljiti. I da se sprijatelje to će jaranstvo biti prividno od čas do čas - čipo (nestabilno) i na ceculju (kratkog vijeka)."

I za kraj bilo bi zanimljivo navesti vjerovanje iz Velike Kladuše gdje se utorak nekada nazivao “pasji dan”. Naime, kada bi se utorkom nekuda išlo pješice, jer tako su ljudi u prošlosti najčešće i putovali na manje destinacije, uza se bi putnik obavezno nosio štap kojim bi se štitio od kucavke, čopora pasa, koji bi ga mogli napasti. Navodno, tim bi danom najviše prijetila opasnost od napada kucavke.

NARODNA MEDICINA - kako se u narodu liječi glavobolja


Glavobolja ili cefalalgija je simptom velikog broja bolesti koje zahvaćaju glavu, a ponekad i vrat. Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma, a može obuhvaćati širok raspon bolesti od bezazlenih stadija koja ne zahtjevaju nikakvo liječenje, pa do onih po život opasnih stanja. U narodnoj medicini BiH postoji mnogo empirijskih metoda dijagnostike i liječenja ove bolesti. Prema mišljenju većine najčešće nastaje kao nuspojava od pretjerane brige, svađe, mahmurluka, gladi, tuge ( Od jada ga glava zabolila), itd. Posebno je opasan propuh zbog kojeg još i danas starije žene upozoravaju mlade da ne izlaze napolje oprane, mokre, kose jer će ih "udariti propuh" i zaboliti glava. Postoji cijeli niz sujeverja o nastanku te bolesti a među najzanimljivijim je ono iz Tešnja koje savjetuje žene da izbjegavaju posmatrati muškarce kada se petkom, u podne, skupe pred džamijom, kako ih ne bi zaboljela glava. Najviše se pak brinulo da nekog glava ne počne boljeti utorkom jer, kako vjeruje narod, koga glava zaboli ovim danom boljet ce ga cijele sedmice. Bolest glave dolazi i od nadnaravnih uzroka poput nagaze, kletve ili urokljivih očiju.

Po intenzitetu boli i trajanja dijeli se na kratku, prolaznu, i dugotrajnu glavobolju. U narodu se smatra najgorom ona glavobolja sa kojom čovjek zaspi i probudi se, kao i ona od koje osoba dobije nagon za povraćanjem. Kurativni postupci koji su se poduzimali bili su najčešće  puštanje krvi (hidžama), zbog vjerovanja da „nezdrava krv“ može izazvati niz teškoća u organizmu, a naročito glavobolju, te stavljanje obloga, mirovanje, pijenje tableta. Umivanje lica vodom kao i stavljanje hladni obloga iza vrata ili po čelu pozitivno djeluju na smirivanje boli. Svakako ne treba zanemariti niti one kurativne postupke čiji je rezultat za mnoge relativan, no unatoč tome pronašli su svoje sigurno mjesto u narodnoj medicini. Iako bi se većina predočenih postupaka moglo okarakterizirati mješavinom praznovjerja i placebo efekta, mi ipak čak ni danas ne možemo kategorično tvrditi da su oni isključivo samo to, jer u svakom od njih postoji bar jedan mali postotak empirijske prokušanosti i djelotvornosti. Na primjer, mnoge osobe koje imaju problema sa ovom tegobom mišljenja su da će im glavobolja proći ako popiju gorku, jaču kahvu bez šećera. Kofein ima jak učinak protiv bolova i dokazano je da kod mnogih osoba može izlječiti glavobolju, dok kod onih drugih, koji drugačije reagiraju na njega, može je pojačati ili čak uzrokovati.

U knjizi „Nešto o liječenju muslimana BiH“ navode se sljedeći recepti kojima su se naši preci služili u prošlosti:

Čim te stane glava boljeti, nađi tri vrha od žare (koprive), pa ih metni pod kapu.

Iskrižaj krumpir na dilume, pa ih poredaj po čelu.

Dobro se nakadi na ham-pamuku (novi pamuk, Baumwolle.)

Isto je tako dobro, ako pokriješ glavu repuhovim lišćem.

Najbolji je lijek za glavobolju, ako se iskriža glavica crvenog luka na dilume pa se po tim tankim kriškama pospe kahvenog toza i to se privije na čelo.



U našem narodu glavobolja se tradicionalno smatra "ženskom bolesti", i u skladu sa tim rašireno je uvjerenje da ona u većem postotku pogađa slabiji spol nego onaj jači. Tome je vjerovatno pridonijelo i tipično žensko žaljenje na glavobolju te njihove razno-razne oblike liječenja iz kućne apoteke poput donedavne prakse stavljanja narezanih kolutića krompira ili krastavca na čelo kako bi time "izvukle" bolest. Posebno se vjerovalo kako krastavac ima specifičnu gorčinu sa oba početka ploda, pa su se ti prvi dijelovi rezali i stavljali na čelo zbog mišljenja da će ta gorčina umirujuće djelovati preko kože na glavu. Zbog tradicionalnog vjerovanja na području sjeverozapadne BiH da krastavci sijani četvrtkom uvijek budu gorčeg okusa, nego oni sijani drugim danima, rezultirali su time da upravo oni budu najviše traženi za potrebe liječenja glavobolje.
Predio sljepoočnica, u Velikoj Kladuši se kaže "slipe oči", smatra se mjestom na licu preko kojeg se može najbrže djelovati na bol u glavi pa se od davnina na "slipe oči" stavljaju komadi (dilumi) krompira kako bi apsorbirali u sebe bolove. Mnoge stravarke savjetuju da se to mjesto prije stavljanja krompira ili krastavca, sa obje strane glave istovremeno izmasira sa kažiprstom i srednjakom, a pritom da se oči podignu tojest gleda u nebo ili plafon. Ako nekog jako zaboli glava onda pojedine stravarke sugeriraju da bolesnik stegne desnu ruku i lijevu nogu, kako bi glavobolja brže prestala.

Kad zaboli samo polovina glave

 Narod je mišljenja kako čovjeka glava najmanje zaboli zbog nekog unutarnjeg problema već uglavnom usljed djelovanja specifičnog nadnaravnog uzroka poput uroka, nagaze, brige ili straha odnosno šoka. Ako bi nekog glava redovito zaboljela oko podne ili u akšam, te noću, sumnjalo se da tu nisu čista posla. Čak i danas se nailazi na uvjerenje kako nekoga glava može boljeti ukoliko ga neka osoba iz familije ili okoline klete (proklinje). Najbolji način da se takva tegoba odagna bilo je dijeljenje milostinje. Tome su posebno sklone seoske žene koje običavaju pronijeti "za Suncem" oko svoje glave, uz Euzubilet, kakve sadake, obično u novcu, pa udijeliti je siromašnima, u nadi da će im to izliječiti glavobolju ili nesanicu.

Ljudsko biće je samo po sebi i svojoj strukturi sklono uticaju raznih dešavanja i energija. U bosanskom okultizmu naše tijelo dijeli se na četiri elementa na osnovu ovih predodžbi: stopala i noge, ali i ruke, pripadaju elementu zemlje, sredina tijela od vrata do stomaka, zadnjica i leđa su predio gdje se prepliću elementi vatre i vode, dok je glava pod dominacijom zraka. Sva četiri elementa zajedno ujedinjena predstavljaju peti element – dušu odnosno život. Kao i sve drugo u univerzumu i sami elementi su dualistične naravi i oni takvi mogu na čovjeka djelovati pozitivno i negativno. Vjetrovi, bilo da su oni džinski ili vilinski, spadaju pod resor elementa zraka i poznati su da krajnje pogubno djeluju na ljudsku glavu izazivajući glavobolju, ukočenost vrata, bolove u očima, itd. Također, i za uroke se može konstatirati da pripadaju negativnoj manifestaciji zraka, pošto dolaze iz glave odnosno očiju i usta (jezika). Zajedničko mišljenje hodža-iscjelitelja i stravarki jeste da se najbolje liječenje glavobolje postiže upotrebom egzorcističkih formula, bilo da su u pitanju basme, oralna magija, ili prenošenje riječi na papir - talismanska nauka.

Dobarac je naziv za specifičnu vrstu glavobolje koja se prepoznaje po tome što boli samo jedna polovina glave. Liječi se egzorcističkim formulama, gašenjem ugljena, salivanjem strahe ili zapisima. Vjeruje se da u liječenju dobarca najbolje rezultate postižu stravarke u odnosu prema hodžama-iscjeliteljima ili oficijelnim doktorima. Ritual liječenja jako je dobro poduzeti u roku 24 sata od pojave glavobolje, pazeći da se kod stravarke krene poslije podne, iza Ezana, kada Sunce ide ka zapadu, kako bi zajedno sa njim otišla i tegoba. Stravarka za potrebe rituala koristi četiri kamenčića i ovu formulu:

Ne zovem tebe,
no vjetar i dobarac iz tebe.
Nek' izlazi iz masti u kost,
iz kosti u meso,
iz mesa u kožu,
iz kože na dlaku,
iz dlake u hali planinu;
gdje pijetao ne pjeva,
gdje Ezan ne uči,
gdje se krava ne teli,
gdje se kobila ne ždrijebi,
gdje se ovce ne jagnje.
Hajd' ova muka po svijetu,
kao pčela po cvijetu i svijetu!
Kozalac - dobarac,
ijed - med.


Ako je glavobolja nastala od uroka onda čovjek osjeća i pospanost, bezvoljnost te gubi apetit. Kako nam to predočavaju pojedine egzorcističke formule (basme) urok je bolest sa devet obličja ili manifestacija od kojih je jedna i glavobolja.

Od devet uroka i bolesti na N osam,
od osam - sedam, od sedam - šest,
od šest - pet, od pet - četiri,
od četiri - tri, od tri - dva,
od dva - jedan, od jedan - nijedan!
Što ostade na krilu muha odnese
u mračne havaje, u puste haliluke;
gdje hore me kuriče, mačka ne mjauče,
gdje se maša ne čuje,
tamo gdje se džinska sofra prostire.
Tu nek ovaj namet čeka kijamet,
sa mojom basmom a božijom emerom!

Stravarka basmu ponavlja tri puta iznad vode i svaki put pogasi po tri ugljena. Sa tom vodom se bolesnik umije, otpije sa tri različita mjesta ruba posude, uvijek okrećući posudu vode "za Suncem", a ostatak se obično prolije pod mladu voćku. Ugljevlje stravarka pokupi sa dna posude i nosi sa sobom napolje, kada pođe u šetnju, kako bi ga ugurala u devet rupa ili pukotina na zemlji koje slučajno pronađe idući prirodom.

Bolesnik bi mogao i samostalno izvesti neki manje zahtjevan ritual neutralizacije glavobolje poput onog sa najobljubljenijom biljkom među bošnjačkim narodom – sedefilom.  Postupak je stravarski tojest egzorcistički i bazira se na tome da osoba koja pati od glavobolje u posudu vode baci tri stručka sedefila i tri puta ponovi ovu basmu te puhne u vodu:

Sedef trava mene boli glava,
priznajem ti sve što o meni znaš
ali molim te da sa mene uroke,
boli i nagaze sve snimaš,
sa božijom hazmom a mojom basmom.

Vodom se bolesnik umiva, a može se koristiti i nekoliko dana.



Bosanske hodže-iscjelitelji protiv glavobolje pišu različite forme zapisa a među najzanimljivijim je ona na listu miloduha po kojem se ispisuje sedam sawakita, slova kojih nema u prvoj kur'anskoj molitvi, i taj list bolesnik stavlja u jastuk na kojem spava. Pored toga, vrlo često hodža u talisman unosi prve dijelove molitve Šuara i Merjem. Ako muškarca boli glava on ide kod hodže koji mu piše i daje zapis sa naputkom da ga nosi ušivenog u kapi. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine glavobolja se liječila tako da se iz džamije (munare) donese paukovih dlaka i zašiju ih se u bolesnikovu kapu.

Olovo kao lijek protiv glavobolje

 Džinska kola ili ona vilinska od davnina su poznata kao energetski vrtlozi prepuni negativne energije koja, ako dođe u doticaj sa ljudskim tijelom, može izazvati niz tegoba. Narod vjeruje da spiritualna bića, ukoliko ih se na bilo koji način uznemirava, mogu da prostrijeljele svojim pogledom i uzrokuju ozbiljne zdravstvene, posebno psihičke, probleme nekoj osobi. Nagaza (ograma) još je jedna vrsta nadnaravne opasnosti koja kod čovjeka može izazvati simptome slične uroku, među kojima je posebno naglašena uporna glavobolja praćena sa slabosti tijela. Ako bi posljedice takvog susreta liječio hodža onda bi on pisao tri zapisa; prvi zapis se potopi u flašu vode, koju bolesnik pije, a drugi zapis u kantu sa vodom za kupanje. Treći zapis je u formi hamajlije i njega bolesnik nosi uza se, obično oko vrata ispod odjeće.  Pomoć se također tražila i kod stravarke koja mu saliva olovo, i dok se ono topi u kašiki na vatri, tihim glasom govori:

Poletjelo devet vila,
sa devet oblaka,
sa devet planina,
sa devet gora,
sa devet mora,
sa devet polja,
sa devet raskršća,
sa devet izvora,
sa devet stijena,
sa devet sedefila,
putem pjevale, kolo igrale,
put im Ahmed presjekao, vile rasrdio.
Pogodiše ga strijelama u glavu,
u srce i noge,
sa crnom zemljom sastaviše,
Ahmeda razboliše.
Ahmed zaviče:"pomagaj Mujo,
pomagaj Halile,
ustreliše me, braćo, vile!".
Kad to vile začuše
od straha svaka svoju strijelicu vadi,
Ahmeda liječi i ozdravi.
Od devet vila i strijela,
sa mojom basmom
a božijom hazmom, na Ahmedu
ostade osam, od osam sedam,
od sedam šest, od šest pet,
od pet četiri, od četiri tri,
od tri dvije, od dvije jedna,
od jedna - nijedna.
Od moje ruke, basmi i olova - sevap,
a od Boga iladž, hair i derman, amin!

U ruralnim područjima bio je često prakticiran ritual salivanja olova nad rubcem. Kada bi neku ženu često bolila glava ona bi poslala po dijetetu svoj rubac kod neke lokalne stravarke da joj nad njim "salije zrno". Stravarka bi premotala mahramu da dobije izgled trougla i onda na nju stavila posudu sa vodom. Dok bi salivala rastopljeno olovo svaki put bi pomjerila posudu niz rubac gledajući da zadnji, treći put, bude na samom kraju. Žena bi tu mahramu nosila bar tri dana na glavi, dok je ne prođe glavobolja.

autor teksta: Raif Esmerović

Jul 22, 2017

Božanski bik Tur

 Bik je od početka ljudske povijesti sveta životinja koja je zbog svoje fizičke snage i impozantog izgleda dio mnogih mitoloških predaja, legendi i kultova. Među najstarijim mitovima gdje se on navodi locirana je Mesopotamija i predaja o božanstvu Gugalanni, poznatijem kao Nebeski Bik ili Bik sa Neba. Gugalanna je bio prvi muž Ereshkigala, božanstva podzemlja, mračnog svijeta bez svjetlosti. Njega su Bogovi poslali da se osveti Gilgamešu zbog toga što je odbio seksualni poziv boginje Inanne. Tom prilikom Nebeski Bik, čiji udarac nogom izaziva zemljotres, poražen je i ubijen te raskomadan od strane Gilgameša i njegovog pratioca Enkidua.

Na Bliskom istoku religijski pojam ubijanja bika je dosta čest i nalazimo ga i u predaji o genezi uobličene u perzijskom bogu Mitri, od čijeg je opisa rođenja i života nastala mitološka predaja o Isusu, koji lovi i ubija divljeg bika. Iz tijela mrtve životinje nikle su biljke, od kostiju postalo je žito a iz krvi vinova loza. Tada se stvaraju i prvi ljudi.

Bik i nakon pojave islama na ovom području ne gubi svoju božansku osobnost što se najbolje može argumentirati arapskim mitom, ili bolje rečeno kozmologijskom predstavom, o bijelom biku Kujuti koji stoji na glavi strašne zvijeri Bahamut i drži zemaljsku kuglu na svojim leđima.

Bahamut ili Behemoth naziv je za mitološku divovsku ribu koja u arapskoj kozmologiji predstavlja oslonac same planete Zemlje, i za nju mitologija tvrdi da ima mnogo očiju, ušiju, noseva i jezika po sebi. Pojedini mitovi govore kako umjesto riblje ima glavu slona ili nilskog konja, a u nekim verzijama Bahamut je zapravo morski zmaj sa oštrim zubima i udovima. Bahamut na svom snažnom tijelu drži svih sedam sfera koja u arapskoj mitologiji čine cjelokupni univerzum.



Na Bahamatu, odnosno na njegovoj glavi, pozicioniran je bik po imenu Kujuta, koji na svojim leđima nosi planinu od rubina. Na vrhu te neobične planine melek drži sedam slojeva zemlje. Alternativno, po leđima Bahamuta je zapravo površina od pijeska. Kujuta stoji na tom pijesku, a planina koju nosi na leđima ima u sebi ogromni ocean usred kojeg pluta Zemlja. Ispod Bahamuta se nalazi mračni i tajanstveni predio ispunjen maglom i vodom. Neki mitološki podaci tvrde kako ispod te tamne sfere postoji vatreni svijet u kojem obitava zmija po imenu Falak.

Bahamut je originalno mitološko stvorenje arapske mitologije, podaci o njemu se pojavljuju u kosmografskim tomovima koji datiraju iz 1291. Sam naziv na arapskom znači „zvijer“. O njemu je posebno pisao drevni arapski historičar Ibn al-Wardi, a spominje se i u Hiljadu i jednoj noći gdje se navodi priča o čovjeku po imenu Isa koji vidjevši Bahamuta od šoka i straha gubi svijest. Kada se probudi Allah ga pita da li je vidio veliku ribu. Isa odgovara da je vidio kako na glavi ribe stoji bik. Židovi su ovo mitološko stvorenje, poput mnogih drugih religijsko-mitoloških segmenata, asimilirali u svoje mitske predaje.


Arapski Kujuta i bosanski Tur


Pojedini segmenti prezentirane legende imaju dodirnih tačaka sa bosanskim mitom o gigantskom biku Turu, koji na svojim leđima nosi planetu Zemlju, i od čije volje ovisi njena ali i sudbina svih ljudi. Generalno, predaja o Turu je kratka i nema puno detalja koji bi otkrili nešto više o široj predstavi bosanske kozmologije a jedini izuzetak čini Rogatica. Naime, u tom dijelu Bosne se vjerovalo kako ispod zemlje postoji nepregledno more, na njegovoj površini pliva jedna velika riba, na ribi stoji bik a na njemu Zemlja. Kad taj bik pomjeri samo malo jednim uhom, zemlja se zatrese, a kada bi pomaknuo nogom ili čime drugim, sva bi se zemlja u more prevrnula, ali je, vjerovalo se, Allah stvorio jednu mušicu koja stalno oblijeće oko očiju tog bika i on ima od nje toliki strah da se ne smije niti pomjeriti sa mjesta.(1)

Kako kod Turaka nema zabilježene legende niti o Bahamotu niti Turu, može se zaključiti da nije bilo prenošenja mita tokom osmanlijske okupacije BiH već da je on očito rudiment nekog drevnog paganskog kulta koji su baštinili pojedini mediteranski narodi, a među njima i Iliri. Postoji logična mogučnost da su ilirski vojnici službujući u Rimskom carstvu prenijeli legendu o Turu na područje Sirije i dalje, ili obrnuto, usvojili je i donijeli na Balkan. No, kako god bilo riječ je o vrlo staroj legendi iz drevnih, antičkih vremena.

Bik je za Ilire imao vrlo značajno mjesto u religijsko-magijskom smislu te iako nemamo puno pisanih podataka o paganskim obredima naših predaka otkriveno je kroz arheološka nalazišta da su običavali vješati rogove Bos primigeniusa na začelje kuće što je imalo magijsku funkciju da štiti familiju i podari joj plodnost. Također ne treba zaboraviti navesti niti tradicionalan običaj kod ilirskih plemena prinošenja žrtve, dara u krvi i mesu Bogovima za uspješnu žetvu pšenice, kada se na nekom brdu početkom augusta klao bik.


Jedinstveni Tur

Evidentna su i druga mimoilaženja u samoj legendi, naime, kako tvrdi arapska mitologija Bahamut će kada bude Smak svijeta biti uništen od strane svoga kreatora odnosno Boga, kojemu je jedina ta zvijer potčinjena. Kod Bošnjaka se pripovijeda kako će se kijamet desiti onoga dana "kada Tur zatrese svoje tijelo", odnosno nema nikakvih navoda o klasičnoj predstavi Smaka svijeta gdje se sve odigrava Božijom voljom, što nam daje dovoljno prostora za zaključak kako je Tur zemljodržac gospodar planete i ljudi.

Isto tako, dok se u arapskoj mitologiji bik Kujuta prikazuje potpuno bijele kože u bosanskoj mitologiji on je crne boje, i svakako je povezan sa stvarnom životinjom (Bos primigenius) koja je izumrla na tlu Europe u srednjem vijeku. Najbolji dokaz njegove prisutnosti na području Bosne i Hercegovine su toponimi koji svemu daju dublju historijsku konotaciju.

Tur je u bosanskoj predaji bez imalo sumnje božanstvo i u tom obliku ne susreće se nigdje drugdje na Balkanu, niti u Europi, što samo po sebi dovoljno implicira kako je riječ o drevnom nadnaravnom biću. Prije se pretpostavljalo da njegov naziv Tur dolazi od skraćenice latinske riječi taurus no jasno je da izvorno porijeklo proizlazi od stvarnog imena divljeg goveda Bos primigenius.


Božanski Orač Vidasus

U tradicionalnom životu Bosne i Hercegovine kastrirani bik tojest vol bio je sastavni dio seoskog domaćinstva i zamjenjivao je konja, koji je imao višu tržišnu cijenu i zbog toga nije mogao biti u vlasništvu većine seoskih domaćinstava. Istražujući kroz etnološku građu i usmenu predaju vjerovanja bosanskog naroda o volu primjetno je kako se prema njemu odnosilo sa pažnjom i brigom prvenstveno zbog egzistencijalne ali i svete svrhe. Kada započne proljetno oranje zemlje volu koji se nalazio sa desne strane omotavalo se oko desnog roga crveno pletivo (niti), od čelo bi mu se razbilo kokošije jaje a vrat bi mu se namazao maslom. Sve te ritualne mjere poduzimale su se u svrhu zaštite od zla i prizivanju sreće i plodnosti.

U narodnoj astronomiji sazviježde od sedam zvijezda takozvane Plejade naziva se Volovi. To je interesantno i zbog toga što se Plejade (Messier 45) nalaze u sazviježđu Bika. Iako wikipedia tvrdi kako su Plejade zastupljene u svim mitologijama sjeverne polutke izvjesno je da se kroz legendu o Turu, ali i druga narodna predanja i vjerovanja, može nazrijeti mitološka poveznica sa Plejadama i u bosanskoj mitologiji.

Segmenti kulta božanskog bika Tura naslućuju se upravo iz dva narodna naziva sazviježđa koja se nalaze jedan uz drugi a to su Orion, skup od tri zvijezde, koje se u Bosni naziva Štapovi, i već pominjanih Volova.  U proljeće, kada je vrijeme za sijanje, čim se ugledaju Štapovi na nebu, znak je da je nastupila zora, bliži se jutro, te treba nahraniti i upregnuti volove da idu orati.

Zajedno ta dva sazviježđa prezentiraju onog koji upravlja Volovima tojest ore zemlju odnosno predstavljaju mitološkog (astralnog) Božanskog Sijača, koji bi mogao biti niko drugi nego ilirski bog Vidasus, poznat kao i Žeteoc - onaj koji žanje (žito). U prilog tome ide i podatak kako su plug izmislili sami Iliri.(2)

Prema narodnoj priči iz Velike Kladuše u davnim vremenima žvio neki pohlepni čovjek koji je imao sedam volova. Kako je imao neparan broj žudio je za još jednim volom da bi ih imao osam tojest upario. Jednog dana dosjeti se kako u susjednom selu ima neki siromašan čovjek koji posjeduje samo jednog vola. - Kad ih nema više ne treba mu ni taj jedan, zaključi on i skuje plan sa sinom da odu iza ponoći u susjedno selo i ukradu ga. Što su naumili to i napraviše. Kad su došli na pola puta do kuće neki nemir uhvati oca i on reče sinu da će tu zastati da se odmore. Vidjevši u blizini stog sijena naredi mu da donese sijena i poreda ga u devet malih hrpa, jednu pored druge, a kad ovaj to učini on pusti ukradenog vola da se pogosti sijenom. No, umjesto da počne jesti od prve gomile vol se dvoumio, njuškao i tek se zaustavi na sedmoj hrpi sijena te tu započe jesti. To užasnu oca i on reče sinu: "Vidiš li ovo, sine moj, koliki smo grijeh napravili što smo ukrali vola da će nas kletva onog siromaha pratiti sve do sedmog koljena!". No, pohlepa u njemu pobijedi strah i on nastavi put kući. Nekako u to vrijeme, pošto se bližila zora, probudi se onaj siromah i krenu u štalu da nahrani vola ali čim uđe u prostoriju vidje da ga nema i shvati kako je pokraden. Od tuge i bola zaplače te prokle lopova neka ga Bog kazni i uzme mu ono što je i ovaj njemu. Ubrzo otac i sin, zajedno sa ukradenom životinjom, približiše se nadomak svoje kuće. Kad su stigli pred štalu oca iznenadi neka čudna tišina koja je dopirala iz nje, i on požuri da zapali svijeću. Blijeda svjetlost svijeće ubrzo obasja štalu. Bila je potpuno prazna. Volova nije bilo. Otac mahnito istrča napolje i uhvati se rukama za glavu od muke i bola. Onda pogleda u nebo želeći zakukati pred Bogom na tome što ga snađe i prije nego li otvori usta opazi na nebu sedam sjajnih zvijezda kako trepere zajedno te razgoračenih očiju shvati da se nema šta jadati Bogu, jer ga je on kaznio zbog velikog grijeha koji je učinio siromašnom čovjeku. Tako je po narodnom kazivanju postalo sazviježđe Volova (Plejade) kao upozorenje svima da se ne smije tuđe krasti a posebno ne volovi.(3)


Note

(1)Zanimljivo je spomenuti kako je općenito nekada narod BiH izgled Zemlje predstavljao si kao jednu veliku četverouglastu ploču, koja se na svojim uglovima o samoj dlaci bika naslanja na četiri stupa, te se stalno čini da će svaki tren pasti. Ali neće, tvrdio je narod, jer stoji tako po Božijoj volji i milosti. Ta je ploča jednako dugačka i široka. Stupovi su joj vrlo uljašteni, visoki i tanki, te se savijaju, da se čini kako će se svaki čas prelomiti. Oni su napravljeni od bijelog mramora i usađeni u neizmjernu morsku dubinu, jer pod cijelom tom pločom (zemljom), nalazi se nepregledno more, koje ne možemo vidjeti jer je pod nama. Ovo je ogromno more i prema njemu sva druga mora su mala.

(2)U bosanskoj ljubavnoj magiji djevojka ako čara sa orasima ona gleda u Volove na nebu, jer su jači, a ako želi vidjeti (sanjati) svog budućeg muža onda navečer pogleda prema Štapovima i govori ovo:" Osvjetli me Žarinko nasiba, zapali me Planinko nasiba, da ja vidim svog suđenika. Da ga vidim večeras u snu kao na javi, ili njegovo lice da vidim, ili njegovo ime da čujem. Dok ga ne vidim on ne mogao hodati ni raditi."

(3)Motiv prenošenja (teleportacije) zemaljskog događaja koji predstavlja veliki grijeh na nebo, koje simbolizira svjetsku pozornicu, uobičajan je u bosanskim predajama. Još jedan poznati primjer je onaj kada je Bog usmrtio istog trena sina kada je zamahnuo sjekirom prema majci, želeći je ubiti, i njegovo tijelo zajedno sa sjekirom prenio na površinu punog Mjeseca, da bude svim ljudima upozorenje da moraju poštovati majku.

Jul 3, 2017

Islam – the greatest phenomenon of our age

In the 21st century Islam became much more than the largest monotheistic religion, right behind Christianity, and we certainly must regard it as a phenomenon in numerous segments. Plan which was made in the west that has a goal to misrepresent and misuse this religion and bring it in line with terrorism, in order to find a good enough reason to rob and exploit oil and gas, as well as other natural resources of individual Islamic countries, achieved a collapse and actually produced a completely opposite, unexpected effect. Coming into focus of the entire world, Islam became well-known and studied that stats record larger percentages of converts from other religions to Islam each year. Christianity which literally swallowed Judaism, though the Jews don’t accept Christianity nor Islam, moreover they despise them; they have seen from the beginning the greatest enemy, whose people possess the most important natural resources, and as such they threaten the two main principles of western civilization – hegemony and desire to dominate, which carefully has woven them in their twisted interpretation of Christianity, completely identical to the way Saudi Arabia is representing Islam today.

But, something in that skilfully crafted plan of Anglo-Saxon political elite got out of control and despite their aggressive effort and propaganda of all western media it produced a completely opposite effect. Namely, like never before in history books about Islam started to spring overnight, encyclopaedias, documentary films and movies are being made, famous newspapers started writing about Islam. Also, the internet is full of content about Islam and despite the negative propaganda of the western media, under the direct control of the American government, suddenly is became magnetically attractive to the entire world and it awakened an unforgettable interest like no religion before in the history of mankind.




Genocide over Muslims

Though Arabian and Persian people were faced with western hegemony and robbery since the colonial times, overture into new suffering and destruction by the West began on September 11th 2001 when the Saudi terrorists attacked USA, under the leadership of Osama Bin Laden, direct descendant of the Saudi monarchy, they performed a larger play than the one about the landing of American astronauts on the moon, which had a goal to open the doors to robbery of natural goods of the Middle East and genocide over Muslims.

To better grasp which key role Saudi Arabia had in all of this you need to know at the beginning that it actually isn’t even a state in the full meaning of that word, actually it is a private property of a self-proclaimed monarchy of the Saudi. Of course, don’t even think that the American government pushed the Saud’s into such a criminal act, actually it found allies in them, which had the same desire to have greater power and dominion over the entire region. From the start of this criminal undertaking the monarchy of the Saud were not even slightly interested in their globally negative effect on Islam and Muslims, but exclusively to spread their power and destroy all those they considered their enemies. That’s why a military aggression on Iraq took place, when the American’s together with the European allies killed over a million of Iraqis and after them Saudi Arabia sent their army – terrorists. Of course, for this crime none of the named will step in front of an international court because what does an Iraqi or Arab life mean to someone from the West?

Saudi monarchy before September 11th got a guarantee from USA that no one will judge them for their crimes, a similar privilege is enjoyed by the Israeli army, and that the Senate, as well as any president, will stop any attempt of placing blame or pointing of fingers towards the real culprit. In all of this the Saudi recognised a perfect opportunity to completely destabilise Iraq, second strongest rival right behind Iran. Americans will be pleased with a military aggression on Afghanistan prior to the attack on Iraq, in order to steal opal from the Afghani mountains together with their European allies and in order to ensure the production of opium. Of course, the greatest wish of the Saudi, which they share with their ally Israel, is a military strike on Iran so that it too can have the same destiny as Iraq, but such a scenario will definitely not take place since the Iranian people are united, but also militarily superior in relation to surrounding countries. This is what brings the Saudi monarchy into hysteria and a great shopping spree for armaments, which they will soon use against their own people.





Wahhabism – terrorism

Saudi monarchy’s desire for hegemony and domination after the American attack on Iraq keeps growing and it is financing the creation of the so called Islamic state which has a goal to destabilize, in the long term, besides Iraq, Syria and Yemen. Besides these ambitions among the Saudi there is a public hatred towards Muslims, while openly calling for killing of the Shiites and Alawites, they’re more discrete when it comes to the Sunni, since they’re afraid of the possible reaction of their neighbours, and they give this task to the terrorists, for which they pay up tens of millions of dollars each month. And that the Saudi are the main donors and commanders of all terrorists in the Middle East, but also in the West, was best confirmed by Putin’s sharp warning to the Saudi that if there is a terrorist attack during the Winter Olympic games in Sochi, Riyadh will be the target for Russian nuclear missiles. And as we know there were no terrorist attacks during the winter Olympics.

Root of the hatred towards the Shiite and Sunni is hidden in Wahhabism, which is a dominant religious dogma in Saudi Arabia i.e. twisted version of Islam and as such is the only religious principle of all terrorists from Al Qaeda to ISI, and all future versions of mercenaries of the Saudi monarchy. But, we shouldn’t ignore the traditional hate that USA has towards Islam which is presented for a long time through an open hostility towards the Islamic republic of Iran; Iran with its name best represents this region. Unlike Saudi Arabia, Islamic republic of Iran is the true representative of all Muslims across the globe and therefore is constantly in the sights of USA and Israel, UK, France, Germany and all those wishing to destroy Iran and with that Islam. While Iran continuously, openly calls for unity of all Muslims across the world and selflessly helps Palestine, Syria and Lebanon so that they can resist the Zionist attacks and hegemony, Saudi Arabia has an ally relationship with USA and Israel, which are as we know, declared enemies and killers of Muslims. According to this we know which side they represent and what their interests are.


Terrorist attacks in the Middle East and West – two different stories

It is interesting that in all western media pays no attention to terrorist attacks across Syria, Iraq, Iran, Egypt and other Islamic countries, where victims number not dozens but hundreds, but as soon as such an attack takes place in the EU or USA then its headline news for days which are used to the max. Identical case is when it comes to killings in Palestine, namely, when the Jews attack the Palestinians and kill hundreds of civilians, mostly women and children, then it represents short news in the western media, which are nowhere close to headline news, but if for example a Jewish child is hurt or a civilian then the media experience a hysteria and show, the ones that possess the most modern weapons, ones which always repress and undertake genocide over the Palestinians, as victims?! 

Jun 27, 2017

Snake in the human body

 Ever since the ancient Illyrian ancestors the snake had a primary place according to its religious-mythological meaning. In the myth about the genesis the first Illyrian or progenitor came into being from a snake that’s why it has a central role in the family, it represents an animal doppelganger of the head of the family, it protects the house and its inhabitants from all evil. When building a house, until the middle of the previous century people would leave a small hole in the wall, close to the ground, so that the so called house snake could live in it. Often none of the inhabitants would ever see the snake but despite this it was firmly believed that it existed and people would leave food or a small saucer with milk next to the hole. In certain parts of BiH the builders would etch a drawing of a snake on the wall, in order to mark its secret role and welcome it.

Besides, among the Bosnian people it was believed that the forest or outdoor snake can enter a human and live in his womb for some time. Namely, as the villagers claim that in the past it happened that a person would fall asleep outside, on a meadow, or under a tree, and a snake would enter into his body through the mouth. Such a person would be recognized by sudden loss of weight and a pale face. According to the villagers, everything that he would drink or eat, the snake would eat and it would take away his strength and food. If the snake would not be chased out of the human body, the person could die. That’s why people would bake a young chicken and a vessel with milk would be placed next to the face of the person while it slept. The snake would, allegedly, drawn by the smell of the chicken and milk, come out of the body and free it of its disastrous presence. As informants further claim such a snake would be completely white when it would exit. It is quite obvious that this belief is Illyrian since it reflects the mythological thesis about the connection of a snake and humans.

Jun 17, 2017

Vađenje ognja


A lot of interesting examples have survived regarding Bosnian folk medicine, through ethnological documentation as well as practice of individual stravarke, about the belief of the origin of a disease and cures for it. They’re all based on a traditional belief that there are around 3000 diseases in the world of which only 1000 belong to the domain of official medicine. From that number 700 of them are curable and for the other 300 people are still searching for a cure. 2000 diseases are being cured with religious and magical methods, prayers, herbal medicine, etc.

How do you cure a disease called oganj (ingle)

The word oganj is of an Illyrian origin and signifies fire; among the Bosnian people this word was used to denote a disease which was manifested as acne on a face, usually in small children. Those acne would become small wounds over time and they would leave deep scars on the skin. Among the people, oganj was usually cured by a blacksmith which would perform a ritual called “vađenje ognja”.

In ethnological documents GZM from Sarajevo a similar case was described. A small boy of a village woman got sick, even two official doctors couldn’t help him, she then after being talked into it sought help from Avdo the blacksmith. Suspecting what type of disease it was asked her to bring him some bracket fungi (Polyporaceae), a fungi which grows on beech wood, it is also called fire fungi, a piece of green wool cloth, nine branches of blackberry, peal of rose hip, a few branches of linden and fresh butterfat. When the mother gathered all of it she brought it to Avdo, he took a hammer and a piece of “cold iron” and to his daughter he ordered to hold a piece of fire fungi close to the iron. He placed the iron on the anvil, he whispered something, and when he struck the iron a second time a few sparks flew from it and they set the fungi on fire. Everyone that was present was overjoyed and the blacksmith’s  daughter said: “It’s Oganj, oganj! The child will be cured!” Avod commanded loudly: “Quickly, give me a rag!” and as soon as Zlatka brought it he used it to wrap the head, he started blowing into it until it ignited as well. He placed it then into a metal bowl, branches of linden and peal of rose hip, nine branches of blackberry and finally the green wool cloth.



When it all burned down he gathered the remains into one heap, chopped it up and placed into a glass with the butterfat and mixed it well. He then addressed the lady whose child was sick: -“Take this glass, call an elderly woman, at dusk under an eave, she should use a chicken’s feather to rub this mixture onto your son. Let her wipe it down his face, always from top to bottom, never the other way around. Let her perform this for three nights in a row and I trust in God that he will be cured!”. They rubbed the child with the mixture for a few days as Avdo told them and allegedly after only a few days the wounds healed.

Among the Bosnian people it was believed that there are two versions of oganj, the first one is the “wooden” one and the second an “iron” one. Wooden, it was said is a more complicated ritual, but allegedly better, since it is the real oganj and wounds heal faster when it is being used.

Wooden oganj was performed on a soft wood, usually linden. A small rod was taken and was sharpened on both ends. The tips are then placed into a hard wood and the rod is then fixed. The rod is wrapped in something, usually a leather belt, then from both sides two men stand and with quick movements pull the belt towards themselves, to and fro, so that the rod, i.e. its tips move quickly and due to friction they would catch fire. It was believed if the diseased fell ill from oganj, the tips of the rod would catch fire, otherwise they wouldn’t. If they would catch fire then the coal from the rod would be taken, it would be crushed into dust and mixed with fresh butterfat. The treatment would be undertaken in a similar manner as in the first example.

But, in some areas of BiH people believed and claimed otherwise that the ritual with iron is better and more difficult to perform than the wooden one. However, people who seriously performed these rituals claimed that for the efficiency of the ritual the only relevant thing is the type of oganj that the child has. It was also claimed that the ritual was a real magical skill since if the diseased was not afflicted by oganj the fire will not be lit no matter how hard you would try.

When a person falls ill from mrak (dark)


From the old days across Bosnia there was a taboo according to which washed clothes should not spend the night hanging outside because of the danger that the owner might fall victim to evil ghosts. According to traditional belief with the sun setting the Jinn and devils are being released and they spread quickly across the dark and they’re lurking and attacking people. They use various ways with that intent and one of them is to possess washed clothes which is hanging on the balcony or in the yard. Allegedly, people whose clothes is left outside, overnight will be afflicted by various fears, insomnia and mental distress.

Stravarka Fatka Hasanović from Banovići is probably among the oldest folk healers in BiH. She started practicing lead melting ritual back in 1945, when she was nine years old. Speaking about herself and her healing work in the Sarajevo magazine, claiming that she helped women which cannot stay pregnant even after ten or more years of marriage, she spoke how she cured the following: našice, krajčicu, spellbound eyes, fear, smolanice, sapunice, ringworms, ulcers.

Explaining what type of disease is hidden behind the name našice stravarka Fatka warned that we should avoid washing clothes in the afternoon and leaving it wet overnight since in that case “mrak will stick to the clothes and dry on it, when a person puts the clothes on and falls asleep it will rule over his mind. Since the old days this disease was called našice. As Fatka claims našice are best recognised by waking up a man in the middle of the night. When he suddenly jerks and wakes up the man is completely disoriented, and if he stands up to go somewhere, to the bathroom or kitchen, something will pull him back and he will fall down, this happens even to the strongest man, says stravarka from Banovići.


stravarka Fatka Hasanović

-If the clothes stays dry overnight nothing will happen since mrak will not stick to it. But if it stays overnight, wet, then it is better to wash it again in the morning so it can dry during the day or once you pick it up in the morning you should light a candle at dusk and you should bring around it all the clothes that stayed outside overnight. With this, stravarka Fatka claims, you will neutralise all of the negative effects on it.

Jun 16, 2017

Shaitan and the woman

 Long time ago there was a man and a woman, they constantly tried to outsmart each other, they tried to prove who was smarter and more resourceful. Neither of them wanted to quit, and these pranks of theirs would last forever until the man came up with a bold idea. He suggested that it would be best for them to compete who could talk the devil into entering a hollow pumpkin where they could trap him.

-The devil (Shaitan) is a liar and a scrappy, no one can fool him, and whoever succeeds is the smartest, said the husband to his wife.

In this almost impossible task the husband tried first, trying all day in various ways to trick the devil. He begged him, promised hills and valleys, but to no avail. Night came and he got tired and gave up. The wife smiled and took the pumpkin from him, looked inside and started to wonder, her eyes widened, inhaling and smiling to something that she sees inside. This immediately sparked the devil’s curiosity but he didn’t want to react he waited for the woman to start to gaud him as the husband did. But the woman didn’t even look at the devil, looking into the pumpkin she started to switch it to her right eye so that she can see better the thing that amazed her. Now, the devil was evidently nervous and curios, not being able to wait any longer, he asked the woman what is so amazing inside, she mumbled something quickly and continued to look into the pumpkin. This angered the devil and he shouted at her, to which the wife replied calmly and mellifluously:

-It would be best, powerful and great devil, that you go inside and take a look by yourself, since myself, illiterate, poor woman – the woman started to act and fake – couldn’t describe what type of wonder is inside. And you my dear devil, are so eloquent and very smart, you will recognise this thing immediately.



To these words the devil laughed haughtily and answered to her that he agrees with her, since a stupid woman like herself doesn’t know better than to look into a pumpkin and laugh, and it is best for him to see. As soon as he said these words the devil rushed and entered the pumpkin to which the woman quickly closed it and in the end won the hard bet. Since that time it is believed that a woman and the devil are one and the same – both use lying and seduction to get their will.

How the snake saved all life

 From the old days among the Bosnian people the snake was considered to be a saviour of mankind, which is proven by this short story. During distressful times, when general floods raged and everything hid in Noah’s ark, days and nights passed in fear for the future. Even the wild beasts were so frightened that they didn’t even think about hurting one another, their cruelty disappeared and all souls thought alike – hope in salvation. But, only one animal among all didn’t feel fear nor hope, it was ruled by evil and selfishness. It was a mouse. Being led solely by his own desires and needs the mouse started nibbling the bottom of the ark, not thinking that he is endangering everyone on it. Luckily, the snake saw him at the last moment, realising what disaster may strike the snake leaped, swallowed the mouse and curled at the place where he nibbled the wood, in order to stop the water from breaking in. Since then, in Velika Kladuša it is believed that it is not a sin to kill a mouse even from a prayer mat, while praying to god.

Jun 6, 2017

Tetoviranje u bosanskoj tradiciji

 Tetoviranje je stari arapski običaj koji ima svoju ulogu u uljepšavanju tijela ali i služi kao takozvana plemenska oznaka. Naime, pripadnici istog plemena imaju zajednički tattoo motiv koji ih samim time obilježava i daje poseban status. Smatra se kako su još drevni Egipćani prakticirali prije 4000 godina tetoviranje u svrhu zaštite od urokljivih očiju.

Tetoviranje u bosanskoj tradiciji


Počeci tetoviranja mogu se locirati još u prapovijesti kada je tadašnji čovjek nanosio razne boje i blato na sebe da bi se dovoljno dobro kamuflirao za lov ili uplašio neprijatelja u nekom sukobu. Nastanak te egzistencijalne prakse najbolje je uočljiv na prapovijesnim crtežima po zidovima pećina gdje je primitivni Homo sapiens crtajući razne prikaze divljih životinja nad njima želio zadobiti snagu i brzinu, jer ono što su njegove oči mogle vidjeti a ruke dodirnuti nije više bilo strano i neuhvatljivo za tog lovca. Isti princip koristio je i kod same zaštite pred napadima zvijeri. Svakako ne treba ignorirati niti urođenu ljudsku želju za identifikacijom sa cjelokupnom prirodom ili bar nekim njenim elementom, kako bi i na takav način zadobio snagu i vještinu onoga čemu se divio ili plašio.

Slučajno ili ne, upravo ta primitivna ikonografija kroz naredne periode i razdoblja oblikovala je umjetnost i religiju te dala snažan zamah talismanskoj magiji, posebno kod arapskog naroda. Naime, u sadržajima mnogih hamajlija vide se crteži određenih divljih životinja poput zmije, škorpije, lava, oko kojih su stavljene riječi molitve, a sve u cilju da se nosilac zaštiti od njihovih napada. Magični simboli nisu se isključivo  ispisivali (iscrtavali) na papir ili životinjsku kožu, već su se isto tako nanosili na odjeću, posebno košulje, i samo ljudsko tijelo. Naravno, osim prikaza opasnih životinja u sadržajima hamajlija i tilsuma uočavaju se brojni grafički prikazi kvadrata, kruga, heksagrama, pentagrama, očiju, ruke, raznih bića ali i slikovita, magijska slova. Sve te motive danas, i puno više od toga, vidimo na brojnim tetovažama ljudi oko nas.




tetovaža križa ili ptice kod Berberskih žena u Maroku



Iliri i tetoviranje

Karl Steiner u svom antropološkom radu "Bosanska narodna medicina" opisuje tradiciju tetoviranja kod bosanskih katolika:

" Cijelo to društvo veselo je raspoloženo, pjeva se i smije na sve strane a nekoliko baka prihvatilo se posla, da uz šaljive razgovore i dosjetke djevojkama i mladićima tamo u prikrajku "nabocaju križeve", da ih tetoviraju, kao što su po vijestima grčkih i rimskih pisaca stari paganski Iliri, Skiti i Tračani u davna vremena svojoj mlađariji na kožu šarali grbove, plemićka znamenja i druge ornamente i slike. U smjesu čađe i pljuvačke, u tuš, razvodnjeni barut ili drveni ugljen (murećef), karmin, indigo, cinober, ili u pastu od luči i smole, stavlja se šiljak okrupne igle pa se njome po dotičnoj osobi odabrani ornament našara na podlaktici, gornjoj strani ruke, na grudima, na čelu ili nadlaktici. Kada se boja počinje sušiti, nabocaće je baka vještakinja u kožu. To umakanje igle u onu smjesu i ubadanje u kožu čini se nebrojeno puta, a onda se izbocana mjesta obavijaju kroz tri dana travama ili lanenim platnom.



Obično će ta izranjena mjesta ubrzo zacijeliti, a da ne ostanu brazgotine; no događa se kad i kad, da se rane zagnjoje (Sklerose) i da nastupi luetičko ili septičko otrovanje krvi (Lymphengioitis) sa čvorovima u pazuhu. Daleko opasniji su oni slučajevi, kad se pljuvačkom iz ustiju žene, koja obavlja tetoviranje, prenosi sifilistički virus u kožu osoba, koje se daju tetovirati. Na ovakovo izvangenitalno prenašanje sifilisa dosad se prilično slabo svraćala pažnja, jer tim načinom zaražena osoba ne mari mnogo za sićušne prvotne znakove, koji se javljaju oteklinom žlijezde, a i sekundarne pojave često se previđaju. Međutim prelazi ovaj otrov sve to dalje te se događa, da se i čitava familija inficira i tako se može protumačiti, što se je ova bolest mogla prilično raširiti u ovim našim krajevima. Obično se za tetoviranje upotrebljava krst (križić) u jednostavnom ili ukrašenom obliku. Na gornjoj strani ruke nabocaće se krst u kolu (krugu), jeličin križić, starinsko arijsko kolo i polukrug (ograda), na podlaktici narukvica."


Jedno vrijeme je kod pojedinih antropologa postojala teorija o tetoviranju katoličkih žena u BiH za vrijeme Osmanlijske okupacije, posebno nanošenjem znaka križa na ruke, kako bi se, navodno, zaštitile od prisilne udaje za nekog turskog vojnika, no, ona nema svoju validnost. Razloga je nekoliko a prvi i najvažniji je da turskim vojnicima svakako nisu tetovaže kod žena, sa bilo kakvim motivom, predstavljale problem niti zapreku u nakani da je otme ili oženi. Osmanlijama križ i nije posebno smetao jer da je tako prisilno bi preobratili sve kršćane po Balkanu na islam. Njihovi dometi su bili više geopolitičke prirode i želje za što dubljim prodiranjem u zemlje zapadne Europe. Također, danas se pouzdano zna da tetoviranje nije bila nepoznata praksa kod Arapa, Turaka i Armenaca, štoviše, među turskim narodom se tvrdi kako je i sama hazreti Fatime, ćerka božijeg poslanika Muhameda, imala tetovažu na tijelu.

Uostalom, upotreba znaka križa koji je, kako svi znamo, paganski simbol, prisutna je u mnogim starim kulturama mnogo prije pojave samog kršćanstva, te korištenje njegovog motiva u ukrašavanju tijela nastavak je antičke tradicije, posebno zato što su ga na tijelo tetovirale isključivo žene želeći si na taj način osigurati plodnost, od davnina najpoželjniji i vitalni atribut svake žene na ovdašnjem podneblju.

Križ i svastika predstavljali su za mnoge stare narode jedno od obilježja solarnog božanstva ali i plodnosti, pa tako i za naše pretke Ilire, što se savršeno dobro vidi na prikazima mnogih stećaka. Postoji vjerovanje kako su križ, krug i svastika magijsko-religijski prikazi jedne ili više zmija, inače drevnih fertilnih simbola(1). Osim toga, zmija je u ilirskoj religiji oličenje Praoca i zaštitnika svake familije, što dodatno pojačava njenu svetu ulogu. Ostatke te tradicije opisuje vrlo kratko Augustin Kristić u svome etnološkom radu "Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine" gdje informira kako je zmija kao motiv tetoviranja bila zastupljena prvenstveno među ženama. Autor piše:" Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena (vrlo malo kod muškaraca!) po Bosni našao "izbocanu" - tetoviranu zmiju. Na upit: zašto su zmije izbocale? - nigda nisam dobio jednake ili slične odgovore. Najčešće je rečeno, da je eto tako izbocana. Ova tri odgovora valjda su značenja tih zmija: Nosi sreću - Brani od uroka - Neće je zmija ugristi". Osim motiva svakako su zanimljivi i dati odgovori koji su u potpunoj opoziciji sa klasičnim viđenjem simbolizma zmije u kršćanstvu, gdje se ona smatra predstavnikom zla. Time je sasvim jasno kako je riječ o mnogo starijoj tradiciji, onoj ilirskoj, jer i zmija i tetoviranje pripadaju tradicionalnoj kulturi življenja naših predaka.



Kinanje - nastavak tradicije

Iliri su tetoviranjem isticali svoju plemensku pripadnost, poštovanje prema božanstvima, ratničku snagu a ne treba zanemariti niti želju za ukrašavanjem tijela. Zasigurno je znak zmije na tijelu ilirskih žena trebao donijeti blagoslov plodnosti od Praoca i podariti zdravo potomstvo. Fasciniranost Rimljana sa samim izgledom Ilira te njihov strah pred navodno urokljivim pogledom kojeg su, po pisanju Plinija, oni posjedovali sugerira na zaključak o nanošenju crne boje, neke vrste surme, kod Ilira kako bi se one naglasile i time samo lice učinilo impresivnijim. Moguće je zamisliti izgled hrabrog ilirskog ratnika čije je istetovirano tijelo, gusta kosa i prodoran pogled kod Rimljana izazivao napade panike i u njihovoj svijesti rađalo nerealne predodžbe. Ako još tome dodamo crveni konopac zavezan oko ruke i mnoštvo drugih amuleta, kojima su Iliri bili jako skloni, moguće je konstatirati kako su naši preci imali osim legendarne borbenosti i fascinantan, magični izgled.

Siguran sam kako je praksa tetoviranja do Osmanlijske okupacije BiH bila prisutna i kod bošnjačkih žena, a vjerovatno i neki vijek nakon toga, kada bockanje tijela zamjenjuje manje agresivna metoda zvana kinanje. K'na, popularnije kina, ili Hena, kojom žene ne samo da su bojile kosu nego i nokte, zapešča ruku, članke prstiju i pojedine dijelove lica, odnosno sve ono što je moglo biti vidljivo i uočljivo za promatrača. Još iz djetinjstva sjećam se starih nena koje su dolazile u našu kuću, ili živjele u susjedstvu, da su neke od njih imale upravo na tim navedenim dijelovima tijela nanešenu boju kane. Treba naglasiti kako se tetoviranje smatralo zaštitom od zla i bolesti, identično onom što postoji u islamskoj tradiciji u vezi kane. U korelaciji sa time nameće se sam od sebe logičan zaključak kako je takozvano kinanje kod bošnjačkih žena supstitut nekadašnjem tetoviranju.



ukrašavanje kanom mladenke u islamskoj tradiciji

Tetoviranje znaka tačke na bolnim mjestima na tijelu ili pritiskanje prsta natopljenog u kanu pa utiskanjem u bolno područje, a sve u cilju zaustavljanja bolesti, stara je praksa liječenja duž Mediterana. Osim svoje profilaktičke i iscjeliteljske funkcije tetovaža je imala i psihološki uticaj. To je uočljivo u praksi armenskih žena koje su imale običaj tetovirati si zapešča ruku da bi navodno imale više snage za mužnju krava i ovaca.


Alžirska žena sa tradicionalnom tetovažom na licu


Na kraju bi se moglo zaključiti kako se praksa naših predaka nikada nije potpuno izgubila u bosanskom narodu, jer i prije pojave današnjeg tattoo-trenda, sa početka ovog vijeka, bilo standardno pravilo kod služenja vojnog roka u nekadašnjoj JNA, da su si mladići tetovirali neke klasične simbole tog vremena poput ruže, petokrake, imena voljene osobe, brojeva, sidra, ukrštenih mačeva, Sunca, Mjeseca, zvijezda, sirene i slično. I što je još interesantnije, posebno među bošnjačkim narodom, nije bilo protivljenja od starijih takvoj praksi, posebno ako uzmemo u obzir konzervativnost našeg društva u cjelini.

(1)Iliri su svoje solarno božanstvo predstavljali grafički krugom unutar kojeg se nalazi tačka. Kod Turaka i Armenaca prilikom tetoviranja znak "sunčeve djece" prikazan je krugom unutar kojeg se nalazi tačka a okolo kružnice su poredane tačkice. Krug je posebno kod armenskih žena popularan jer predstavlja znak Sunca i Mjeseca te kao takav simbol plodnosti. Tetoviranje malog kruga na dojci predstavljao je statusni simbol kod ovog naroda kojeg su nosile samo lijepe žene.

Jun 4, 2017

Dragon eggs


That nature is surprising is shown by the perfectly shaped stone spheres, discovered accidentally underneath the hill Grljevac in Velika Kladuša. For now three have been “discovered” – the largest one seven meters in girth and weighing 2500 kilograms, a smaller one weighing 1200 kilograms with a girth of three and a half meters, and the smallest one girth of 52 centimetres and 600 kilograms. Because of the shape and composition, as well as the unusual space where they were discovered they attract attention also the mystery of whether they’re natural or manmade pique our interest. For discovery of this oddities from Velika Kladuša the members of the Mountaineering Association of Velika Kladuša are responsible.



President of the Association Šefik Sadiković says: “Though the first spheres were located two years ago, no one knew about them nor spoke about them. Only now, when we located these three did we speak publicly about it. Spheres were located in a creek which created a large canyon due to plentiful rain. Locals of Zborište found the spheres and they drove one into the village using a tractor.” That’s how the story about this phenomenon started.

We are sure that there are more of them in this area, the mountaineers made sure that geologists get the spheres. Geologists Ševket Goletić and Senad Karajić determined that “underneath the spheres a “floor” of the same structure as the spheres was found which means that they haven’t been moved since they were created, and that floor gives greater certainty when determining the way they were created.”


From the Jurassic period

“First estimation direct”, Ševket Goletić believes, “that the spheres come from the Jurassic period and that they were created underneath the surface of the sea. That’s why man has nothing to do with the creation of this phenomenon. That period of creation is called Initial Geosynclinal volcanism, which means that they were created around 30 million years ago.”

“It is known that in this region the Panonian sea was present and that it receded seven million years ago, which means that the spheres were created deep underneath the sea due to volcanic action. During eruptions of the volcano rocks in form of lava were expelled in the sea depths, which created additional blasts and chunking, and with the influence of water and sudden cooling this spherical shape was created covered in a manganese veil which gave the spheres additional firmness”, he adds.



According to the first estimations, the content of these rocks is made out of more elements: titan, zircon, vanadium, barium and nickel, which points to the sediment origin from the basic rocks. The surface is smooth and perfectly polished, and it is hard to assume that they could be a work of man which at the time possessed primitive tools. Otherwise, Goletić and Karajić recall, similar spheres were found in other areas as well.

“So”, they say, “they’re numerous in western Mexico, but they’re also located in Bosnia and Herzegovina. Mostly around Zavidovići. And they’re most similar to the ones located in Zavidovići. They’re also located near Stari Majdan in municipality of Sanski Most in the north-western part of BiH.”


Mysterious spheres

Mountaineers say that the spheres were most likely “discovered” earlier, but no one spoke of them. It is assumed that the legends and stories imposed a type of silence. One that, for the people living in these areas – spurred the imagination of the inhabitants about the mysterious spheres.


One of the legends says that the spheres are actually eggs of an ancient dragon and according to folk belief we shouldn’t disturb them. That’s where the answer to the question of why no one spoke about them lies. However, out of curiosity the inhabitants broke them, and determined that the interior is made out of stone. Certain findings say that they were brought home, namely the parts of the sphere. Even built in the foundation of the houses. Later they would be unearthed and placed back to their original location.


In these numerous legends, stories and speculations, there is a theory which claims that they’re meteors which fell a long time ago in this area or that they’re the work of some ancient and unknown civilization. However, mountaineers from Velika Kladuša sought help and analysis of the Mining-geological faculty from Tuzla. While they’re waiting for an answer and debunking of the mystery about the creation of this phenomenon – they went into action.

From the time of the giants


North-western part of BiH, more precisely the mountain Kozara could reveal the biggest proof that these areas were once governed by giants. Mysterious rings of enormous size which were revealed in previous years at the mountain tops point to the fact that they were used by the gigantic creatures which lived in these parts of Bosnia millions of years ago.

According to the local inhabitants, these rings stem from the time when the Panonian sea existed and that the gigantic rings were used to tie ships, since these areas were a popular port at those times. Since there was no extensive research or archaeological examination, possible explanations are endless. The mystery is deepened by the fact that local inhabitants claim that the area is rich in other unusual discoveries, but that they purposefully refuse to speak more on these topics.



Kozara is not the only place where these gigantic rings were discovered. These precisely processed stones can be seen in the vicinity of the hills near Vogošća, between Breza and Vareš, and close to Dubrovnik (Croatia). Bosnian people from these areas believe that the stone rings are of great cultural and historical importance and that it is important to examin the origin professionally, since the stone rings from the area of Kozara and Vogošća are one of the most unusual mysteries of the past.

Snake-girl

 There is an interesting legend among people from Velika Kladuša about a buried treasure in the settlement of Rudnik, which is allegedly guarded for centuries by an immortal giant snake. This legend begins like this: during the time of the Roman occupation of the Illyricum in the area of today’s Velika Kladuša a Japodean family lived there – a father with seven sons and a daughter. Their lives were full of everyday chores and work until one day out of wrath and boredom the brothers placed a piece of bread on a large stone and they competed who will be the first to hit it with a spear. Horrified by this sacrilege the father tried to reason with them not to do it, but young and willing to prove themselves, the son’s didn’t listen to him, until the moment something happened which scared them – blood started to flow from the bread. Seeing this, the father wept in a desperate voice, holding his head and gazing towards the sky:

-You spilled blood! The Gods will curse you and punish for your craziness, the scared, poor man repeated.

Not long after that incident the weeping father died and the son’s one by one left the home without a trace. The only one that was in the deserted house was the daughter, since she couldn’t find the strength to leave the graves of her parents. In her sorrow and loneliness the wrath of gods hit her though she was innocent, and she was turned into a giant snake. In that form she was given a task to guard their gold and precious stones in a deep hole in the ground, until the moment someone strong and brave appears and stands in front of her and allows her to kiss him in the forehead, between the eyes.

A lot of time has passed since then, a lot of centuries, but the memory of the curse of the Illyrian gods and the large snake-girl, guardian of the unseen treasure, stayed in the legend which the old people from Kladuša transferred from one generation to the next to the young, warning them to respect the bread which feeds them. The legend in long winter nights woke up a desire among the young to be brave enough to stand in front of the giant snake, so that she may kiss them, which means that they would be immensely rich and that they would get a loving wife.

Every spring around the Mijene (May 6th) the giant snake-girl would exit at dawn from the depths of the earth and she would wallow in a sad voice.

-Oh, help! Are there any males, Muslim or Christian, to come to me, to allow me to kiss him between the eyes so that I may be a wife or sister. I will give him all the gold!

Everyone knew about her lament but rare were those which dared to head towards her, they were never brave enough, and so through centuries the girl-snake had less and less hope that she will ever be free of the horrible curse.



Persuaded by a stravarka a poor lad decided to head to the snake, around a hundred years ago. He waited patiently for the phase and one night, before dawn, he headed towards Rudnik, threading carefully through the forest. During the road he consoled himself that poor as he is he has nothing to lose even if the plan goes wrong. Suddenly in the darkness he heard a sorrowful female voice how it pleadingly called for a brave human heart to come and save her. He carefully came to the place where he heard the voice and suddenly a silence befell him, he stood, scared waiting to see what would happen. Suddenly in the darkness two eyes shined and the head and entire body of the giant snake appeared, such that the human eye has never seen. Frozen out of fear the young man watched the giant snake approach him looking into his eyes. At the moment when the snake was close to his head his bravery gave up on him completely, he pushed her away and started running as far as his legs could take him. The snake looked at him sadly and uttered:

-May you suffer as I do, may you die when I cannot!

Uttering that curse she disappeared in the darkness, receding into its lair. Soon the boy died and no one knew of what. From that time no one heard that sad cry of the snake-girl.

May 15, 2017

Kako je nastala krtica

 Jednom tako živjela dva brata poznata u cijelom mjestu po stalnim svađama oko međe. Stariji brat, unatoč tome što je imao samo jednog sina, i dovoljno posjeda, gorio je od želje da ga što više proširi na štetu mlađega. I tu je bio korijen svih njihovih svađa i rasprava kojima se, kako je prolazilo vrijeme, nije nagovještavao kraj. Uzalud su ih stariji mještani nastojali urazumiti i upozoravati kako u svakoj međi živi po jedan šejtan i stalno izaziva ljude da budu pohlepni te da se zato ne kolju k'o bijesni psi.

- Od svađe nema ništa, samo mirnim dogovorom se sve riješava, ponavljali su im.

Na sve to ostajali su gluhi, posebno stariji, pohlepni brat, jer jednom kad belaj krene, kažu mudre glave, teško ga je zaustaviti. Pretvarajući se da želi mirno rješenje i da se već jednom okonča ta neugodna razmirica, stariji brat predloži mlađem, da sutra rano u zoru dozivaju među pa kojem se od njih dvojice odazove njegova je. Umoran od silnih prepucavanja i stalno jednog te istog ovaj pristade i ode kući da spava.
I dok je mlađi brat snivao snove, stariji je kovao lukav plan. Naime, u toku noći on naredi svom sinu jedincu da iskopa rupu u međi, dovoljno veliku da se sakrije u nju, pa kad u zoru njih dvojica budu dozivala među, neka se njemu, ocu, odazove.
U ranu zoru okupiše se braća u blizini sporne međe kako bi se uvjerili čija je. Prvi je počeo da zove mlađi brat:

- Međo, tako ti Allaha, ako si moja odazovi mi se?

Ponovi to jednom, dvaput, triput, nakon četvrtog puta odustane. Na njegove povike nije bilo odgovora, samo puka tišina.

- Sad je na meni red, reče radosno stariji brat, već likujući nad svojom pobjedom.
Čim ju je prvi put pozvao međa mu se odazva. Bez pogovora, oborivši glavu, mlađi brat uzdahnu i uputi se k svojoj kući tješeći sebe kako je presudila Božija volja protiv koje nema prigovora. Za njim se istog trena uputi i stariji kako bi se još malo naslađivao gledajući tužno bratovo lice.

Svjestan da je napokon ostvario svoj cilj stariji brat dođe kući i nazdravi sa rakijom, očekujući svaki tren sinov povratak. Ali, prođe od toga pola sata, sat, dva a od njega još ništa. Sada već ozbiljno zabrinut otac odluči da ga potraži. Dođe kod međe i ugleda praznu rupu u kojoj se prije malo vremena skrivao sin. To ga još više zbuni pa ga stade po imenu dozivati. No, svaki put, kada bi ga pozvao, čuo bi mali sitan glas kako mu odgovara sa drugog mjesta. Cio dan otac je proveo mahnito dozivajući sina i osluškujući sitni glas kako se odaziva ispod zemlje. Na kraju umoran i očajan pade na zemlju te je bolno poče udarati rukama, dok su mu suze nadirale niz lice i kidale srce. Tek tada shvati da ga je Bog kaznio na najgori mogući način što je htio prevariti brata i oteti mu među. I tako bi stvorena krtica, kao živi spomen i upozorenje svima da se ne smije otimati tuđe - jer oteto je i od Boga prokleto.

Muke jednog Kladuščanina

 Radnja ove istinite priče dešava se sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je mala skupina vojnika nekadašnje JNA držala stražu na jednom brijegu. Dolje ispod njih, u pitomoj dolini, paslo je stado ovaca pod budnim okom starca, njihovog pastira. Vojnik iz te grupe, Kladuščanin, pohvalio se svojim drugovima da se onako žedan, usred ovako toplog dana, poželio svježeg ovčijeg mlijeka te da će ga se sada i napiti bez znanja njihovog čuvara. Nožem je načinio ražanj i preko njega prebacio svoj opasač te ga počeo "musti" mrmljajuću nešto tihim glasom. Ubrzo nakon toga, nekim čudom ovce su se skupile u krug oko svog pastira i uznemireno počele blejati. U tom trenutku starac je očito prepoznajući znakove čudnog ponašanja skinuo sa sebe kaput, bacio ga na zemlju i počeo udarati štapom. Istog trena Kladuščanin se stao presavijati od bolova moleći svoje drugove da spriječe starca da udara po kaputu, što oni, iznenađeni cijelim događajem, i učiniše. Čim je starac prestao udarati svoj kaput i bolovi nesretnog Kladuščanina su prestali.

Stravarkina tikva

 Druga istinita priča desila se osamdesetih godina, u jednom selu, udaljenom desetak kilometara od Velike Kladuše. Prva komšinica, inače jako zavidna i svojeglava žena, nije mogla gledati kravu svog susjeda kako svaki dan vimena punog mlijeka pase nadomak njene kuće pa joj je napravila čarke. Od njenih sihira krava je doslovno preko noći u potpunosti izgubila mlijeko, razboljela se i sva nadula. Vidjevši u kakvom je stanju jadna životinja njena zabrinuta vlasnica odlazi kod lokalne stravarke, koja joj je prvo bacila grah i otkrila uzrok problema, a onda kazala da joj donese tri kokošija jajeta od kuće. Žena je brže, bolje pohitala kući i ubrzo se vratila sa jajima nad kojim je stravarka "naučila" samo njoj poznate riječi te rekla da svako jaje nazove imenom one osobe na koju sumnja da možda stoji iza ove šejtanske rabote. Ako u ta tri imenovanja pogodi ime hasuma (neprijatelja) jaje će istog trena puknuti. Žena se sjetila prvog imena iznad jajeta ali ništa se nije desilo, onda joj na um padne prva komšinica, za koju je odavno znala da joj nije naklonjena, i desilo se upravo onako kako je stravarka kazala - jaje je puklo samo od sebe?!

Sada kada se saznalo od koga je zlo stravarka je uzela praznu tikvu, u nju izgovorila svoje basme i zatvorila je te predala ženi kako bi je odnijela sa sobom kući. Isprativši je na kućnom pragu joj reče:

- Ništa se ne brini, tvojoj će kravi biti dobro a onoj čaralici loše! Dobro upamti, nikome ko ti dođe ne pozajmljuj ovih dana ništa pa makar da ti je rod najveći!

Već sutradan na njena vrata došao je muž prve komšinice tražeći da mu se pozajmi malo soli. Ali, domaćica upozorena od stravarke, reče da nema soli i zatvori vrata. Ne prođe ni sat vremena, dolazi opet isti komšija, ovaj put tražeći kosu za košnju, kako bi pokosio neku travu ispred kuće. Domaćica ga opet odbije govoreći kako joj muž nije kod kuće  a ona ne zna gdje ju je ostavio, i hladno mu zatvori ispred lica kućna vrata. Shvativši da je prozret komšija uznemireno pokuca i poviče za njom da mu otvori vrata:

- Molim te ko Allaha žena mi se sva nadula, ne može mokriti, nit' može da živi nit' da umre, samo ponavlja da joj ti jedina možeš pomoći i kumi te da otvoriš tikvu. Prsnuće sva od muke!

Domaćica uvjerivši se kako je komšinica dobila nazad svoje zlo odgovori da će otvoriti tikvu ali neka svojoj ženi poruči da joj ovo bude za pamet. Od tada nije imala nikakvih problema sa svojom susjedom.

May 13, 2017

Zmija-djevojka

 U kladuškom narodu postoji zanimljiva predaja o velikom zakopanom blagu u naselju Rudnik, kojeg navodno već mnogo vijekova čuva besmrtna divovska zmija. A legenda o tome počinje ovako: u vrijeme Rimske okupacije Ilirikuma na području današnje Velike Kladuše živila je japodska familija - otac sa sedam sinova i kćerkom jedinicom. Život im je bio prožet svakodnevnim obavezama i radom sve dok jednog dana braća nisu iz čiste obijesti i dosade postavili pogaču na veliki kamen i takmičili se ko će je prvi pogoditi kopljem. Užasnutim tim svetogrđem stari otac ih je na sve načine pokušavao urazumiti da to ne čine, no, mladi i željni dokazivanja, sinovi nisu ga htjeli poslušati, sve do trenutka kada se nije desilo nešto što ih je uplašilo - iz pogače je potekla krv. Ugledavši taj nesvakidašnji znamen otac zavapi očajnim glasom, hvatajući se za glavu i upirući pogled ka nebesima:

-Prolili ste krv! Bogovi će vas prokleti i kazniti zbog vaše ludosti, ponavljao je izbezubljen od straha siroti čovjek.

Nedugo nakon tog događaja ucviljeni otac umire a sinovi, jedan za drugim, odlaze od kuće i gubi im se svaki trag. Jedina u pustoj kući ostaje sirota kćerka, ne mogavši snaći u sebi snage da napusti grobove svojih roditelja. U svoj tuzi i samoći i nju nevinu pogađa gnjev bogova koji je pretvaraju u divovsku zmiju. Uz takvo obličju određuju joj zadatak da im čuva zlato i drago kamenje u dubokoj rupi u zemlji, sve do onog dana dok se ne pojavi neko dovoljno jak i hrabar da stane pred nju i dozvoli joj da ga ona poljubi u čelo, između očiju.

Od tada prođe mnogo vremena, izmijeniše se čudni zemani ali sjećanje o kletvi ilirskih bogova i velikoj zmiji-djevojci, čuvarici neviđenog blaga, ostade sačuvano u legendi koju su stari Kladuščani prenosili sa koljena na koljeno mladima, upozoravajući ih da poštuju kruh koji ih hrani. Legenda je u dugim zimskim noćima kod mladića budila potajnu želju da se odvaže i hrabro stanu ispred velike zmije, da ih poljubi i tako postanu neizmjerno bogati te dobiju vjernu ljubu.

Svakog proljeća oko Mijene (Hidirleza) velika zmija-djevojka bi izlazila u zoru napolje iz dubine zemlje i tužnim glasom u proljetnjim noćima kroz tamu cvilila:

- Aj, kuku, pomagaj! Ima li iko od muškog roda, muslimanske ili vlaške vjere, da mi dođe, da mi dozvoli da ga poljubim među oči, pa da mu budem druga (žena) kod koljena ili sestra rođena. Sve ću mu zlato dati!

Za njenu žalopojku svi su u prvo vrijeme znali ali oni rjetki, koji bi se usudili krenuti ka njoj, nisu nikada imali dovoljno hrabrosti, pa je kroz vijekove djevojka-zmija imala sve manje nade da će se ikada osloboditi strašne kletve.

Na nagovor jedne stravarke na taj smioni čin odlučio se siromašni mladić prije stotinu godina. Strpljivo je čekao Mijenu i jedne noći, pred samu zoru, uputio se ka Rudniku, oprezno gazeći po malom putu kroz šumu. Putem je sam sebe tješio da ovako bijedan i tako nema šta izgubiti ako plan pođe po zlu. Odjednom začuo je u mrkloj tmini tužni ženski glas kako molećivo poziva hrabro muško srce da joj dođe u spas. Približio se opreznim koracima k tom mjestu odakle je dopirao glas i odjednom je nastala tišina, mladić je zastao preplašeno iščekujući šta će se zbiti. Iznenada u tami zasijaše dva oka a onda se pojavi glava te cijeli trup ogromne zmije, kakvu ljudsko oko nikada nije vidjelo. Sleđen od užasa mladić je posmatrao kako mu se divovska zmija približava gledajući ga u oči. U trenu kada je zmija bila nadomak njegove glave hrabrost ga potpune izdade, on je rukama odgurnu i počne bježati koliko su ga god noge mogle ponijeti. Zmija tužno pogleda za njim i reče:

-Dabogda i ti patio kao ja, dabogda ti umro kad već ne mogu ja!

Izustivši tu kletvu zmija nestade u tami, vraćajući se u svoju jazbinu. Ubrzo je mladić umro a da niko nije znao od čega. Od tog vremena niko više nije čuo tužni vapaj zmijske djevojke.

Allah je staro davalo

 
Snivao neki tevećelija (siromašni čovjek) kako u snu kolje svoju jedinu kravu za kurban. Na san ne bi ni obratio pažnju da isto ne sanja i druge pa i treće noći. To mu se učini nekim išaretom (predznakom) na Allahovu volju pa odluči da postupi po odsanjanom. Dugo ga je žena ilačući odvraćala od nauma, vjerujući da su mu šejtani zavrtili mozak, ali božiji rob bijaše uporan u svojoj odluci te se ona na kraju umori i odustane od odgovaranja. Sa nožem u ruci tevećelija uđe u štalu i čim kroči ka kravi kad ono iznenada diže se na sred podruma veliki plamen, kao da je džehenemska vatra izbila iz zemlje a onda netragom nestade.

Pribravši se od iznenađenja i straha siromah se sjeti priča o čudesnom nuru (svjetlosti), koji je izbijao na mjestima gdje je zakopano blago i dukati, pa nož zabode u zemlju i njime ucrta oko sebe i tog mjesta, gdje izbi plamen, veliki krug. Istog trena optoči se zemlja i on počne kopati. Nakon nekog vremena pojaviše se dukati, žuti kao odbljesak akšamskog Sunca niz vijugavu Kladušnicu. Želja ga povuče da ih dodirne ali sjeti se sna. - Oh, da, zausti u sebi, mora se zaklati krava. U tom trenu ushićenja pogleda u svoju ljubimicu koja ga je sve ove godine vjerno pratila i hranila, i srce mu zadrhta a suze potekoše niz staro lice. - Allah je i moj i tvoj Gospodar, njegova se volja mora poštovati, reče tihim glasom i zagrli svoju kravu. Božije je da stvara i rastvara, i neće ni list na zemlju pasti a da On to ne dozvoli, znam da hajvan ne zna halaliti ali tebe molim cijelim svojim džanom (dušom) da mi halališ.

U ime Allaha je zakla za kurban a krvlju poškropi blagodarno mjesto. Onda izvadi dukate iz zemlje i dozove svoju hanumu te joj sve ispropovijeda na što ona radosna i zatečena tim divnim prizorom stade zahvaljivati Bogu na milosti koju im je podario. - Allah je staro davalo, reče starac držeći pune šake dukata. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Kravlje meso podijeliše po selu i poneki dukat najsiromašnijima a ostatak ostaviše sebi da imaju od čega živjeti na miru do smrti.

preuzeto sa: www.etno-bih.blogspot.com

Kako je zmija spasila sav živi svijet

Zmija je među bošnjačkim narodom od davnina smatrana spasiteljicom ljudskog roda, o čemu svjedoči ova kratka priča. U nemirno vrijeme dok je vladao sveopći potop a sve živo se sklonilo u unutrašnjost Nojine arke dani i noći su prolazili u strahu i strpnji šta će se zbiti. Čak su i divlje zvijeri bile toliko uplašene da nisu ni pomišljale da naude onim slabijim, njihova okrutnost je nestala a svim dušama vladala je ista misao - nada u spas. No, samo jedna životinja među svima nije dijelila niti strah a ni nadu, njome je vladalo zlo i sebičnost. Bio je to miš. Vodeći se samo svojim željama i potrebama miš je počeo grickati dno Arke, niti na tren ne pomišljajući kako time dovodi u direktnu opasnost sve živo u njoj. Na sreću, u zadnji momenat opazila ga je zmija i shvativši kakva se katastrofa sprema naglo skoči i proguta miša te se sklupča na mjestu koje je provrtio kako bi spriječila svojim tijelom moguće nadiranje vode. Od tada, vjeruje se u Velikoj Kladušu, nije grijehota ubiti miša ni sa pastekije dok se klanja.


Šejtan i žena

Jednom davno živjeli muž i žena, koji su se stalno nadmudrivali želeći jedno drugom dokazati koje je od njih dvoje pametnije i snalažljivije. Niti jedno nije u svom ludom naumu htjelo popustiti drugom, i to njihovo mudrovanje trajalo bi ko zna koliko unedogled da se muž jednog dana ne dosjeti smione ideje. Predloži kako bi bilo najbolje da se takmiče u tome ko će uspijeti nagovoriti šejtana da uđe u praznu tikvu i zatvori ga u njoj.

- Šejtan je lažljiv i smutljiv, njega niko ne može prevariti, pa ko uspije najpametniji je, reče muž svojoj ženi.

U tom skoro nemogućem zadatku prvi se oprobao muž cijeli dan pokušavajući na sve načine šejtana obmanuti i prevariti. Kumio ga je, obećavao brda i doline, no, bez uspjeha. Dođe i noć te se on umori pa diže ruke od toga. Žena mu se nasmije i uze tikvu u ruku, pogleda u njenu unutrašnjost pa se započe čuditi razgoračenih očiju, uzdišući i smješkajući se nečem što samo ona vidi. Šejtanu to odmah probudi znatiželju ali ne htjedne reagirati čekajući da ga žena, kao njen muž, počne nagovarati da uđe. Ali žena niti ne pogleda u pravcu šejtana nego zureći u otvor tikve nastavi se čuditi primičući tikvu desnom oku, kako bi još bolje vidjela ono što kod nje izaziva toliko čuđenje. Šejtan sada već vidno nervozan i pun radoznalosti, ne mogavši više izdržati, upita ženu čemu se ona toliko čudi a ona mu nešto na brzinu promrmlja i nastavi se dalje čuditi i smješkati tikvi. To ga razljuti pa se prodere na nju a žena se okrene i reče šejtanu umilnim glasom:

- Bilo bi najbolje, veliki i moćni šejtanu, da sami uđete i pogledate, jer ja ovako jadna, neuka sirotica - poče se žena meluniti (pretvarati, glumiti) -  i da hoću ne bi znala opisati kakvo se to divno čudo nalazi u njoj. A vi ste, dragi moj šejtanu, toliko razboriti i nadaleko pametni pa ćete odmah znati o čemu se radi.

Na te riječi on se oholo nasmiješi te joj odgovori kako se slaže sa tom besjedom, pošto bena poput nje i ne zna ništa bolje nego li se samo smijati i buljiti k'o tele u šarena vrata, pa je najbolje da on to sam izbliza pogleda. Čim je to izgovorio šejtan, ne mogavši više trpiti svoju radoznalost,  pohita i zavuče se u tikvu a žena je za njim brzo zatvori i tako odnese pobjedu u ovoj teškoj opkladi. Od tog vremena narod vjeruje da su žena i šejtan jedno te isto - oboje se služe laganjem i zavođenjem da ispune svoju volju.

Crvena kiša

Stariji su mladima običavali pričati legendu o crvenoj kiši kako bi ih zaplašili od bilo kakve pomisli na rodbinsko mješanje. Po toj legendi na dan kada su se vjenčali brat i sestra zbog velikog grijeha sa neba je padala crvena, krvava kiša. Toliki je to grijeh kod Boga.

Kada se studioznije analizira ova kratka priča jasno je da ona spada u takozvane tabu-predaje koje slušaoca jasno upozoravaju da se ne smije kršiti neko od drevnih pravila, u ovom slučaju mješanje krvi između rođaka,"po božijem zakonu", što je savršeno dobro dočarano u prizoru krvave kiše koja pada sa neba.


Zašto je žensko kokošije pameti

Kad je Allah stvarao prve ljude previše se zanio oblikujući Adema da mu je darovao svu pamet te nije imao šta staviti u glavu Havi. Razmišljajući se šta da učini ugledao je kokoš, koja je upravu tu prolazila, pa se dosjetio da izvadi malo njene pameti i stavi u glavu Have. I od tada se vjeruje da je svako žensko kokošije pameti, jer da je drugačije nijedna žena ne bi, navodno, htjela roditi dijete zbog svih muka koji prate porod. U narodu se isto kaže da je žensko uvijek bezobraznije, bez stida, od muška.


Did Adže

U priči o tri brata navodi se kako je jednom živio stari otac sa tri sina. Pošto nisu imali majke svaki dan je otac ostavljao jednog sina kod kuće da napravi ručak da bi imali što jesti kada se vrate sa oranja. Prvo jutro ostao je kod kuće najstariji sin. Kada su se popodne njegov otac i braća vratili kući kako bi ručali zatekli su praznu sofru. Na očevo pitanje "Gdje je ručak?" sin mu odgovori: "Došao je Adže bijele brade jašući na horozu i odnio jelo". Sutradan otac ostavi drugog sina, ovaj put onog srednjeg, kod kuće sa zadatkom da im skuha ručak a oni odoše da oru. Međutim, ponovi se isti slučaj kao i prethodnog dana. Treće jutro ostade najmlađi sin kod kuće. Znajući da će doći did Adže stade razmišljati što da učini i sjeti se. Zgotovivši ručak iziđe van i presavije mlado drvo i rascjepi ga po sredini. Ne prođe puno vremena kad eto li dida Adže na svom pijetlu. Čim ga spazi najmlađi sin ga zamoli da mu pomogne pridržati stablo na što on pristade ništa ne sumnjajući. Odmah što did Adže rukama prihvati stablo najmlađi sin mu uhvati bradu i ugura je u rascjepljeno drvo te zaveza a onda pusti drvo i did Adže se objesi od njega zapomažući od bola.
Osim što je spasio ručak sin je od dida Adže u zamjenu za oslobađanje saznao o ulazu u donji svijet, kroz čatrnju, gdje veliki zmaj drži zatočenom lijepu djevojku. I tu počinje odiseja mladog junaka koji u potrazi za ljubavlju, poput grčkog Orfeja, silazi u sepetu u podzemlje, suočava se sa bratskom zavišću no ipak pokazuje veliko, hrabro srce i svojom plemenitošću izvojeva pobjedu nad strašnom aždahom.

Did Adže u predajama poznaje mnoge tajne od kojih je jedna i ulaz u donji svijet. No, ni jednu tajnu ne želi nikom reći osim ukoliko se lukavstvom ne natjera na to. Po narodnim kazivanjima o ovom mističnom stvorenju saznajemo da je osim patuljastog rasta i duge bijele brade, koja i danas važi kao simbol velike mudrosti, ovaj krajiški duh ima nemirnu, veselu narav i sklonost ka proždrljivosti. U jednoj dječijoj pjesmici kaže se: "Evo dida Adže bijele brade, crnih nogu što dobro trčati mogu!". Tom pjesmicom se plaše nemirna djeca, kako bi bila mirna i poslušna, nadopunjujući je izjavama "Evo dida Adže pod krevetom, čuje se iza ormana, eto ga na tavanu....". Narod smatra da did Adže živi u šumi pošto većina izjava kojim se plaše djeca govori o tome: "Doći će did Adže i odnijet će te u šumu!", itd.


Putru vabiš, sa Putrom se daviš


U Velikoj Kladuši i Cazinu tradicionalno su se kroz generacije, sa koljena na koljeno, pripovijedale priče o Didu i Babi, koje su uglavnom sadržajno kratke ali humoristične zgode narodu veoma omiljenih likova. U jednoj od njih, koju sam upamtio po kazivanju rahmetli majke, Baba je čekajući Dida da se vrati iz čaršije zaklala kokoš u namjeri da je ispeče i zgotovi ručak. To je i učinila te, kako bi se što prije ohladilo meso, Baba je pečenu kokoš stavila na niski prozor. Miris pečene piletine domamio je odnekud gladnu kuju po imenu Putra i ona ugrabi meso i pojede ga. Shvativši šta se dogodilo Baba u ljutnji uhvati kuju te nju ispeče Didu za ručak. Meso onda raskomada na manje komade i poslaže po pečenoj maslenici. Nedugo zatim dođe i Did te sjede za sofru da jede. Pomalo ga je čudilo zašto jede sam, kada inače uvijek jedu zajedno, ali Baba ga uvjeri da je od jutra nešto boli stomak pa i nije gladna. Taj odgovor je zadovoljio Dida te on u miru započe sa objedom. Kako su vrata od kuće bila otvorena, Did je svaki put iz navike, kada bi pojeo neki komad mesa, bacio oglođanu kost napolje, u dvorište, kuji koja je znala redovito dolaziti po ostatke hrane. Kad bi god bacio koju kost povikao bi: "Evo ti, Putra, kosti!" čudeći se pri tome da nema kuje, koja se, inače, stalno običavala motati oko kuće, nadajući se nekakvoj hrani. No, svaki put kad bi Did bacio kost van Baba bi ne mogavši ostati sabrana i ozbiljna tiho, onako više za sebe, ponavljala: "Putru vabiš, Putrom se daviš!".
No, znajte da ni Did nije ostao dužan Babi za njenu podvalu pa je smislio način da joj se osveti naredivši joj da mu sa izvora donese vode u situ, ali o tome nekom drugom prilikom.

Did i Baba su nazivi za bogumilskog svećenika i njegovu ženu, te stoga i ne treba čuditi kako su priče o njima bile jako omiljene među narodom. U folklornim predajama sjeverozapadne Bosne poznati su i određeni Didovi poput Dida Adže, mitološkog lika, inače malenog čovječuljka koji jaše na pijetlu, a za kojeg su vezane razne priče. Osim toga, u narodnom kalendaru BiH periodi od sedam dana posvećeni su Babi, od 14.03-21.03 i Didu, od 21.03-28.03. Dok se za Babu kazuje u bošnjačkom narodu kako je hirovita i ćudljiva za Dida, po imenu Grgo, veli se da je milostiviji „jer dok on traje mogu se početi sijati krompiri“.



Ilirska naušnica pronađena 1940.godine u Velikoj Kladuši