Apr 20, 2018

Kako se izrađuju talismani/hamajlije/zapisi


Pošto je talismanska nauka prilično komplikovana i zahtjeva puno znanja da bi se sastavio djelotvoran zapis pokušat ću vam opisati onaj zadnji dio izrade koji se tiče ceremonije zatvaranja zapisa.

Tradicionalno se zapisi, a posebno hamajlije, zamotavaju u crvenu tkaninu, no, prije toga, zapis se mora omotati selotejpom kako bi se onemogućio bilo kakav doticaj sa vodom, vlagom ili nečistoćom. Također, ovo se radi i zbog odlazaka u wc, pošto na ovako način zaštićen zapis ne dolazi u neposredni kontakt sa neugodnim mirisom ili prljavštinom.

Kada se zapis ili hamajlija počnu zamotavati, u oblik kocke ili trougla, ispisivač počinje sa učenjem prve kur'anske molitve, zatim nastavlja sa učenjem tri puta prvog ajeta sure Al-Fath.

Potom ispisivač donosi salavat na božijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s.

Nakon toga tri puta ponovi Estagfirullah.

Iza toga tri puta ponoviti: La ilahe illallah.

Na kraju se izgovori Ajetul Kursija, čime bi omotavanje zapisa ili hamajlije trebalo biti završeno. Pojedini ispisivači su skloni praksi da završeni tilsum provuku nekoliko puta kroz dim tamjana, što je svakako pohvalna gesta.

Pošto se zapis ili hamajlija jednom na ovaj način zatvore i zalijepe ne smije se narušavati geometrijski oblik otvaranjem, pošto se time gubi njihova osnovna namjena tojest ono za što su bili urađeni. Također, zapisi se ne smiju nositi u džepovima hlača nego uvijek iznad pupka; u džepu košulje, jakne, kaputa ili obješeni oko vrata.

Tajne talismanske magije


U nastavku teksta o talismanskoj magiji pozabaviću se detaljnijim opisom ovoga izvanrednog i krajnjeg mističnog segmenta bliskoistočnog okultizma.

Talisman, tilsum ili tilisum, znači dragocjen, posvećen predmet... U arapskom jeziku, kada se riječ tilsim, ispisana u originalu, pročita obratno, izgovorila bi se musal-lat, što znači napast, pa je, možda, i sama riječ tilsim, kako smatraju pojedini autoriteti magije, zato obrnuto napisana, jer je predmetu kojeg označava zadatak i svrha odvratiti i odagnati mogući demonski napad.  Obično se radi o kratkim, ali vrlo moćnim sadržajima, urađenim u brojevima i tajanstvenim slovima (simbolima), koji su često podvučeni. Snaga i efikasnost talismana najviše ovisi  o onome ko ih pravi. Ukoliko ta osoba poznaje tajna učenja, ukoliko se pravilno služi tehnikom spravljanja, te ukoliko poznaje astrologiju i najefikasnije sadržaje koji se upisuju; ukoliko posao obavlja u duhu vjere – stručno i pobožno- tada će priprema talismana djelovati argumentirano, imat će puni smisao i u potpunosti će postići željeni cilj.

Po svemu dosad napisanom lako je zaključiti kako je znanost o talismanima ili ilm ul tilsum jedna  od najzahtjevnijih magijskih disciplina, pošto od praktikanta zahtjeva veliko znanje i upućenost u spiritualne tajne.  U jednom okultnom priručniku, nakon opsežnog opisa pravila i smjernica, na kraju stoji upozorenje: „Prilikom obavljanja ovog posla ne smije se ništa izostaviti. Ako negdje pogriješiš ili nešto izostaviš sav tvoj trud će biti uzaludan!“.

Osim teoretskog i praktični dio izrade talismana bazira se na mnogim pravilama i opsežnoj upotrebi posebnog načina konvertiranja slova u brojeve koje se naziva abjad hisab, koji uostalom predstavlja samu srž talismanske magije. U iranskoj magijskoj tradiciji postoji zanimljiva metoda saznavanja na kojem se materijalu treba raditi talisman: nakon što se po abjad hisabu konverira želja, na primjer ljubav, dobijeni zbir se podijeli sa brojem 3. Ako je finalni broj 1 – tilsum se mora gravirati na bakar, željezo, srebro, zlato, etc. Ostane li na kraju oduzimanja broj 2 – talisman se piše na papir, a bude li krajnji broj 3 – talisman se piše na životinjskoj koži.

Iako, kako saznajemo, uspjeh u talismanskoj magiji ovisi od mnogo stavki ne treba zaboraviti navesti pravilo o odabiru idealnog vremena za rad. Tu se posebno upozorava na  izbjegavanje određenih nesretnih dana koji postoje u svakom arapskom/lunarnom mjesecu: 3, 5, 13, 16, 21, 24, 25. Ovi se dani smatraju izuzetno negativnim jer u njima postoje posebni sati takozvani sati džina u kojima puše neki od sedam opakih demonskih vjetrova. Onaj mag koji poznaje točno vrijeme pojave tih vjetrova može iskoristiti njihovu moć i praviti veoma moćne čarolije crne magije.

Svakako, među najvažnijim stavkama talismanske magije jeste i određivanje menazil ul-kamar (Mjesečeve kuće)  odnosno  neke od 28 stanica u kojoj se Mjesec nalazi. Posebno je bitna ona koja nosi naziv Al-Butain čiji period predstavlja idealno vrijeme za pravljenje magije, talismana i magijskih kvadrata, posebno onih iz domena ljubavne magije. Isto tako, Al-Butain je pogodan za rituale povećanja bogastva, za otvaranje sudbine (sreće), za magije ozdravljenja, itd.

Prije nego što se započne sa izradom talismana, naročito  ako se on pravi za realizaciju neke ljubavne želje, mag mora kroz analiziranje astroloških profila dviju osoba dokučiti koliko su oni kompaktibilni odnosno u kakvom su odnosu i poziciji njihove planete i horoskopski znaci nalaze. Sa talismanima treba biti oprezan jer oni mogu izazvati mnogo problema osobi koja ih koristi, ako sam talisman nije u skladu sa nekim pravilima koja su vezana za njega.

Na primjer, ako između dvije osobe postoji nerazumijevanje i sukob, prvo što mag mora učiniti jeste pronaći razloge za te nesuglasice analiziranjem uticaja zvijezda i zodijačkih znakova. Ako se ispostavi da je razlog svađama nedostatak harmonije planeta napravi se određeni talisman. Pošto se završi talisman se mora sakriti u blizini kuće gdje neće biti izložen djelovanju vode. Svrha ovog talismana je da stimulira poboljšanje odnosa između muškarca i žene. On nema efekta ako je u pitanju sukob između osoba istog spola.

Ono što je zanimljivo u slučaju primjene ovog talismana jeste to da se ovaj talisman ne smije praviti za invalide, epileptičare, ili osobe koje su u braku a imaju vanbračne odnose. Isto tako, klijent ne smije biti lopov niti smije konzumirati svinjsko meso.

Ako postoje nesuglasice između dvije osobe koje se vole, a sukobi nisu uzrokovani njihovom voljom, koristi se poseban talisman čiji će se efekat pokazati u narednih sedam dana. Osim što donosi mir između supružnika ovaj talisman se koristi i za bolest, nesreću, glad, siromaštvo, smrt djece, etc. No, bude li se koristi u neke druge svrhe talisman će svome vlasniku izazvati velike probleme na svim životnim poljima.

Sedam talismana

 Prema iransko-arapskoj tradiciji talismani se dijele na četiri elementa i sedam planeta. Svaka planeta ima svoje određene specifikacije i značenja te proceduru izrade:

Saturn: ova planeta se naziva i Kraljevska planeta. Sat Saturna je nesretan, element - zemlja, spol - muški. Tinta koja se koristi pri pisanju talismana je crne boje.

Jupiter: sat ove planete je sretan, u njemu se rade svi poslovi koji su u vezi sa vodom, prave se talismani za pomirenje braće i spajanje razdvojenih. Element koji se pripisuje Jupiteru je vatra, muškog je spola. Tinta za sve njegove talismane je ulje od lipe.

Mars: u satu ove planete izbjegavaju se raditi važni poslovi, jer je nesretan, i u njemu se izrađuju talismani kojima je osnovni cilj nasilje, izazivanje neprijateljstva, razdvajanje partnera, etc. Element Marsa je vatra, ženskog je spola. Tinta za talisman se pravi od đumbira.

Sunce: sat ove planete je sretan i služi za pridobijanje ljubavi, zanatske poslove, naročito za poslove sa zlatom. Element je vatra, muškog je spola. Tinta za sunčev talisman se pravi od ruže. Neki autoriteti (alim) tvrde da je Sunce ženskog spola i da je vladar svijeta. To nam Allah nagovještava u molitvi „Vešemsi vedudaha“.

Venera: sat ove planete je sretan i pogodan za ljubav i sklapanje brakova, sklapanje prijateteljstva, poljoprivredne radove i ostale korisne radnje i poslove. Njen element je zemlja, ženskog je spola. Tinta za pisanje talismana se pravi od mušusa.

Merkur: ova planeta u toku dana je vruća i muškog je roda dok je noću hladna i ženskog je spola. Sva četiri elementa prirode su prisutna, zbog toga je Merkur prilagodljiv, ovisno od okolnosti.

Mjesec: u satu ove planete mogu se raditi sve vrste poslova. Želje u nekom od sati Mjeseca se lako ostvaruju. Posebno su povoljni za one koji tragaju za naukom i ribare. Mjesec je sretna i hladna planeta. Njegov element je voda i ženskog je spola. Mjesečeve magije se zapisuju sa tintom od bijelog karanfila. Ovisno od stanice (menzila) u kojoj se nalazi može biti pogodan za bijelu ili crnu talismansku magiju.

Idealni za magiju ali i za protiv magije

 Talismani su dualistični, mogu se podjednako koristiti i za pozitivne ali i negativne ciljeve. Isto tako, sa talismanima se može neutralisati uticaj crne magije. Jedan od velikih magova Ibn Hadž opisao je svoj susret sa vladarem najjačih džina, poznati pod imenom Ifrits, kraljem Dehmušem u kojem mu je on otkrio najbolji način za poništenje svih vrsta magija.

-“ Prije nekoliko godina razgovarao sam sa kraljem mnogobrojnih džina – Dehmušom. Pitao sam ga o simptomima koji su karakteristični za osobe na koje je bačena magija. Odgovorio mi je: Postoji 30 vrsta magije”Nakon što se zakleo Allahom i Sulejmanom da neće lagati, Dehmuš mi je kazao: “Osoba na koju je bačena magija je kao kuća čija su vrata zaključana. Ima li drugog načina da se u tu kuću uđe osim da se njena vrata otključaju ključem?” upitao me je –“Ne postoji drugi način”. Odgovorio sam mu. Nastavio je sa pitanjima: “Ako se čovjek ubode na trn ili ga pogodi strijela, da li će bol proći dok se trn ili strijela ne izvadi iz tijela?”-“Ne, neće proći”, odgovorio sam mu. Kralj ifrita mi je rekao: “O, Ibn Hadžadž. Prije svega, za sve vrste magija potreban je visok nivo ozbiljnosti i ispravnosti pri pravljenju istih”. Nakon što mu je džinski kralj otkrio sve vrste magije Ibn Hadž ga je upitao:”O Dehmuše! Koji je lijek za ove vrste magija?”Dehmuš je samo odmahnuo glavom. –“Opiši mi i upoznaj me sa lijekovima koji se koriste protiv ovih magija”, rekao sam mu. Nakon toga Dehmuš je rekao:” Magije se mogu izliječiti i neutralisati samo pomoću talismana”.


Aktivacija zapisa

 Sastavljanje zapisa ili tilsuma traje u nekoliko etapa i on se nikako ne može napisati za deset ili dvadeset minuta. Ko pred vama napiše zapis i odmah vam ga uruči  možete bez imalo dvojbe znati da nećete imati nikakve koristi od njega. Napisati ili prepisati iz knjige sadržaj zapisa na papir samo je jedan segment cjelokupnog rada. Naime, taj sadržaj je potpuno „mrtav“ tojest neučinkovit ukoliko se ne podvrgne daljnjem ritualu u kojem ispisivač određuje dan i sat prizivanja onih spiritualnih bića koji su zaduženi za njegovu aktivaciju.

Kada dođe sat koji odgovara onome što je ispisivač unio u sadržaj zapisa vrijeme je da se pozovu spiritualna bića da realiziraju želju koja se navela u tilsumu. Prema duhovnoj znanosti postoje dvije vrste tih bića. Prvi su takozvani „niži duhovi“, demoni, ili popularnije – džini. Oni naseljavaju sva područja kopna i mora. Niko ne može pouzdano ustanoviti njihovu brojnost  ali su svi autoriteti sa ovoga područja složni u konstataciji da ih je mnogo više nego li ukupne ljudske populacije na Zemlji. Što se pak tiče njihove naravi u tome su potpuno jednaki ljudima odnosno mogu djelovati dualistično tojest pozitivno i negativno. Druga vrsta spiritualnih bića su ona koja se u ruhanijetu nazivaju „viši duhovi“ i koji nikada ne čine zlo. Njihovo ponašanje je potpuno primjereno i moralno. Oni žive raspršeni  po sedam sfera (nebesa).

Sedmorici meleka („viši duhova“) i sedmorici džina („niži duhova) Allah dž.š., dao je odgovornost za sve što se dešava na zemlji. Svaki spiritualni par (melek – džin) određen je kao vladar jednog dana u sedmici. Svi oni zajedno, njih četrnaest, čine ono što bi se našim ljudskim izrazom moglo nazvati „Božija vlada“. U talismanskoj magiji ova grupa duhovnih kreacija, naročito džinski kraljevi ili vladari, imaju veoma važnu ulogu. Kao što ćete doznati u nastavku mog teksta ispisivač zapisa se mora obratiti džinskom vladaru, koji vlada nad onim danom u kojem se ritual izvodi, kako bi dobio dozvolu za rad sa onim bićima koja su mu podčinjena.
Da bi se džini prizvali i stimulirali na saradnju potrebno je određenim metodama i pregledom tabela doznati koji su njihovi mirisi. Naime, tamjan i sve druge vrste mirisnih smola su „hrana“ za spiritualna bića. Kađenjem ili dimljenjem pojedinog mirisa stvara se pogodna atmosfera za prizivanja onih džina koji su spremni preuzeti na sebe zadatak napisan u zapisu i izvršiti ga. No, prije toga morate ih pozvati. Kako to rado ponavljaju mnogi stari okultisti Bliskog istoka:“ Ne možete nekoga pozvati a da mu ne ponudite obrok“. I u toj svojoj tvrdnji su potpuno u pravu.

Nakon što odredi koji će miris koristiti ispisivač omota zapis tri puta sa koncem i objesi ga na pola metra iznad metalne posude sa živim ugljenom, u koju će svako malo bacati po nekoliko komadića tamjana ili nečega drugog. Prije nego li krene sa prizivanjem on će klanjati dva rekata, a nakon toga, sjest će i obratiti se kućnim džinima, kako bi ih natjerao da napuste kuću i tako oslobode prostor za dolazak drugih džina potrebni za rad.

Ponekad kućni džini  hoće da poslušaju ispisivača i pokore se njegovoj želji ali mnogo češće to odbijaju. Dokaz da su oni doista prisutni u kući može se otkriti putem nekih specifičnih znakova. Imao sam nekoliko puta priliku da mi kućni džini preko iznenadnog i upornog trepetanja sijalice ili čudnim zvukovima po sobi signaliziraju da odbijaju svojevoljno napustiti prostor. Iako kućni džini nisu po svojoj naravi negativni i opasni jako su posesivni odnosno vezani za kuću u kojoj borave te onda, kako bi onemogućili dolazak drugih spiritualnih bića, vrlo rado ispisivaču kvare njegov rad. Upravo zbog toga je neophodno da ih se prisili na odlazak, u protivnom neće biti nikakvog rezultata.


No, kada ispisvač prođe i taj dio rituala, on ulazi u onu finalnu fazu kada nakon ponavljanja određenog broja puta kasema odnosno zaziva spiritualna bića pristižu. Odmah treba naglasiti kako se ne dešavaju nikakve filmske materijalizacije duhova, padanje slika sa zidova, pucanje stakla ili nešto drugo. Džini koji se odazivaju na poziv obično se nazivaju "sluge magije" i nisu skloni nikakvoj predstavi niti senzaciji već se ponašaju kao i sve druge sluge, urade ono što se od njih zatraži i povuku se. Zanimljivo je da čim pristignu istog treba „ pročitaju“ ono što je ispisivač unio u tekst zapisa, i sve predočeno razumiju, jer su im ti simboli vrlo poznati. Ukoliko je ispisivač dobro potkovan znanjem talismanske magije onda su njegovi vefkovi u koje je unio određene riječi, brojeve i imena izuzetno snažni i sluge magije pred njim osjećaju veliko poštovanje i bojaznost pa se trude čim prije ispuniti očekivano.

Jedini znak da se nešto dešava u prostoriji jeste iznenadno pomjeranje tojest vrtenje u krug obješenog zapisa, koji počinje da se vrti sve brže i brže. Time sluge magije odaju svoju prisutnost i daje ispisivaču na znanje da su preuzeli zadatak na sebe. Sve vrijeme dok se to dešava on mora ostati hladne glave, koncentriran na ono što radi i ozbiljnog izraza lica.  

Mar 28, 2018

Proricanje sudbine: karte, grah i ebdžed hisab


Proricanje sudbine

Gledanjem u karte, grah i ebdžed hisab otkrivam da li ste zatvorene sreće, pod uticajem magije, analiza vaše sudbine kroz ljubav, posao i zdravlje. Uz to možete postaviti pet konkretnih pitanja. Potrebno je naznačiti svoje ime i prezime, datum rođenja i imena oba roditelja.
Ukoliko želite da vas se otkrije zajednička sudbina sa partnerom treba navesti njegovo ime i datum rođenja.

Po potrebi radim zapis ili hamajliju.

Sve navedeno je uključeno u jedno proricanje koje iznosi 50 KM ili 25 €.

Ako ste na području BiH može uplata preko poštanske uplatnice. Za druge novac se šalje western unionom. Ne proričem preko vibera niti skype. Proricanje nije hot line i za njega treba mir i koncentracija.

Zainteresirani se mogu javiti na e-mail: ezotericar@gmail.com

Mar 25, 2018

BOSNIAN HOROSCOP: SNAKE



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

BOSNIAN HOROSCOP: DRAGON



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

BOSNIAN HOROSCOP: RUE



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

BOSNIAN HOROSCOP: SALAMANDER



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

Bosnia exists over 2700 years!!!



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

Snake in the human body



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

REINCARNATION IN THE TRADITION OF THE BOSNIAN PEOPLE



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

Great bird – creator of life on earth



[URL=http://flgc.info/MMls6V][IMG]http://s06.flagcounter.com/count/zR5S/bg_2DFF26/txt_000000/border_CCCCCC/columns_7/maxflags_12/viewers_0/labels_0/pageviews_0/flags_0/[/IMG][/URL]

Mar 3, 2018

Prizivanje kućnog berićeta ili blagostanja


U narodu Bosne i Hercegovine od davnina se vjerovalo kako u nekoj kući može nestati berićeta ili blagostanja ukoliko se nešto iz nje ukrade, ili se na tu kuću rade magija ili baca kletva, a posebno ako se preko krova prebaciva zemlja sa groblja. Vrlo često, čak i danas, mnogi ljudi se žale kako unatoč urednim platama i relativno dobroj materijalnoj sređenosti u njihovom domu nema nikakvog napretka, novac koji uđe u kuću brzo je i napusti a njeni ukućani su u stalnim dugovima i kreditima. I tako stalno u krug.

Kako bi se sačuvao kućni napredak oduvijek su postojali izvjesne zabrane (tabui) i radnje kojima se prizivala nafaka i berićet među familiju i dom. Kod Bošnjaka se tradicionalno vjerovalo da se kuća ne smije pomesti petkom i nedjeljom, jer bi se u protivnom mogao kućni berićet izmesti napolje. Prema tom ubjeđenju kućna nafaka stoji na nedjelji i petku; zato što je nedjelja prvi dan u sedmici, prema arapskom kalendaru, a petak jer je pejgamberov dan, te na ove dane treba posebno paziti na domaće životinje, kako ih ne bi kakva tegoba zadesila (hira zahirila). Također, vjerovalo se kako pred velike praznike ne valja ništa u kuću pozajmljivati jer bi ukućani u protivnom morali preko cijele godine od drugih pozajmljivati, pošto bi im u kući stalno manjkalo berićeta.

Međutim, treba navesti kako blagostanje nije uvijek uništavano od strane neprijatelja nego ga je mogao i sam čovjek prognati iz svoga doma kršenjem nekih starih tabua. U Velikoj Kladuši se, na primjer, vjerovalo kako nije dobro udariti kašikom od stol ili sofru pri kraju jela pošto bi to tjeralo berićet od kuće. Ko to napravi sugeriralo mu se da uzme još jedan zalogaj a onda pažljivo odloži kašiku. Isto tako, nije dobro niti smijati se prilikom objeda, posebno ne od strane gosta, jer se time isto nanosila šteta kućnom dobru.

Da bi se blagostanje prizvalo još i danas se u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine prakticiraju neke od ovih magičnih radnji. U pitanju su uglavnom prilično jednostavni rituali poput onog da se tokom jutarnjeg čišćenja kuće prikupljeni smet ili prašina uvijek baci napolju u pravcu zapada, kako bi svako zlo sa njim otišlo, a kućna vrata se potom ostave otvorena bar pola sata, da bi u kuću ušao berićet.

Naprotiv, ako bi se želio poduzeti jači ritual onda bi se uoči petka pomela kuća, ali tako da se smet ili prašina metlom sakupi na dva mjesta, pa bi onda domaćica govorila slijedeće:

Dževap činim mu,
dedžiji džep čanak.


Zatim bi sastavila one dvije hrpe kućnog smeta, iznijela ih napolje i bacila u pravcu jugoistoku te na kraju tri puta pljunula po metli.

Kada se mati ili otac vrate iz toaleta i nađe djecu kako su zaspala, a da prije toga nisu već spavala, treba da im pažljivo uzme pljuvačke iz usta pazeći da ih ne probudi, pa tim ovlaženim prstom otići dodirnuti domaće životinje, poljoprivredne strojeve, auto, a onda prst obrisati od maramicu, uredno je premotati i nositi stalno uza se. Nakon toga, tvrde stare bošnjačke glave, ta će osoba imati mnogo berićeta u budućnosti. Još je dobro, misli se, da onaj ko nema kućnog berićeta da sebi često niz nos gleda u prste na rukama.

U prošlosti je bio običaj da kada u kući ponestane brašna ili drugih namirnica domaćica tri puta govori ovu hajir basmu:

Muhajer sa nama, Bog sa tobom,
bi li bila olakšica ovo,
da oka meni, oka tebi,
ne bil' bilo bereketa!


Isto tako, kada u kuhinji nestane ili potroši se nečega od potrebština ne valja kukati nad onom praznom posudom nego reći: „Nije prazan, niti bijesan“ pa u nju baciti kamen i reći: „ Težak mi bio, kao i ovo!“.


Čuvarkuća za kućno blagostanje

U tradicijskom vjerovanju bosanskohercegovačkog naroda pojedino bilje poput fasligana ili bosiljka, nevena, sedef trave priziva dobru sreću i napredak onoj kući u kojoj se gaji. Tako, primjerice, da bi u kući bilo sreće u novcu po Cazinskoj krajini se sadi neven u saksije i drži na prozorima. Međutim, narod tomošnjeg kraja vjeruje da neven nije dobro uzgajati ako u kući ima djevojaka na udaju, jer im on otežava mogućnost da uđu u brak.

Stare bosanske žene su od davnina imale običaj bajati nad čuvarkućom kako bi od nje napravile biljni tilsum za kućni berićet, koji uostalom čuva kuću i od svakog hrsuza i lopova. Dok bi presađivala čuvarkuću u saksiju sa zemljom govorila bi ovako:

Da Bog da se primila,
kako na sljemenu,
tako u vimenu,
kako na strehi,
tako u pčeli,
dim jastuk.


Nakon toga tri puta se pljune. Još se kazuje kako je bolje imati čuvarkuću na krovu nego dva psa pred kućom, što dovoljno prezentira narodnu vjeru u njenu čudesnu moć.



U Rogatici, pak, vjeruju kako je dobro uza se nositi komadić užeta kojim se neko objesio – onome ko ga nosi uza se sreća će stalno ići naprijed.

Ništa manje nije bitna niti hamajlija kojom bi se sačuvao kućni berićet a nju je naš narod uvijek prepoznavao u glogu. Naime, tvrdi se kako je za zaštitu kuće najbolje držati bar komadić gloga na ulaznim vratima.

Tajne alkoholizma: čaranje da pije i da ne pije


Iako se generalno smatra da je alkoholu skloniji muški spol nedavna istraživanja pokazuju da su u jednakoj mjeri tome podložni muškarci i žene. Većina njih konzumaciju alkohola smatra načinom za opuštanje i u tome ne vidi nikakav problem, dok se jedan dio opija naivno misleći da će im tako biti bolje. No, zapravo, siguran dokaz da je neko postao zadrti ili kronični alkoholičar jeste ona klasična faza kada ta osoba ne može i ne želi priznati da ima problem sa pićem, već uporno tvrdi da se može sa njim nositi bez ikakvih problema te prestati u bilo kojem trenu. Naravno, to je pouzdan pokazatelj da je odavno prestala svaka svjesna kontrola i jedina koja postoji je ona po kojoj alkohol u potpunosti vlada sa tim pojedincem.

Iza sklonosti ka alkoholu uvijek se krije slabi ljudski karakter koji bježeći u opijanje zapravo traži lažni bijeg od života i svakodnevnih problema i obaveza. Čak smo u prethodnom vijeku svjedočili  katastrofalnoj tradicijskoj navici da su se mladi muškarci namjerno podsticali da počnu sa pijenjem alkohola, obrazlažući to primitivnim i besmislenim izjavama kako „nije muško ko ne voli rakije“, ili „nije muško ko ne voli da popije“.



Antropološki posmatrano takav nerazumni postupak predstavljao je svojevrsnu inicijaciju mladića u svijet odraslih muškarca, koji se kroz naredni period pretvarao u pravo ovisništvo rezultirajući nizom socijalnih tragedija. Posljedice tog nerazumnog čina i tradicije bile su krajnje razorne prvo za ljudski um i zdravlje a onda i familiju. Nebrojeno mnogo puta alkoholizam supruga, osim loše finansijske situacije, dovodio je do fizičkog i psihičkog maltretiranja drugih članova familije, posebno žene i djece, što je često znalo kulminirati sudskim sporovima, razvodima i raspadom porodice.

Međutim, niti u današnje vrijeme nije ništa bolja situacija. Možda je po ruralnim sredinama nestalo onih agresivnih alkoholičara koje je imala skoro svaka familija, no, današnji  tempo života i prije svega pritisak kako roditelja, tako i društva, na mlade ljude djeluje prilično negativno te oni osim u pijenju i pušenju, na žalost, i u drogi traže ispušni ventil.

No, treba reći da priča o alkoholu nema isključivo svoju tamnu stranu, jer ukoliko se konzumira umjereno i sa vremena na vrijeme, alkohol sam po sebi ne bi trebao prestavljati nikakav ozbiljan problem za osobu koja ga koristi. Komplikacije uvijek počinju onda kada se izgubi kontrola nad njim odnosno nad samim sobom. To je uostalom i mišljenje našega naroda pa se smatra, nekad doslovno preporučuje, kako je popiti pokoju čašicu rakije ili konjaka ujutro dobro, te mnogo zdravije od pušenje, pošto se time ubije poneki bakcil u organizmu, pojača rad krvotoka i zagrije tijelo.


Tri pive za pijanicu

Opšte je vjerovanje kako se magijom i zlim vradžbinama nekoj osobi može stvoriti želja za odavanjem alkoholu, kako bi ga se na taj način raskućilo i uništilo. Kod mađarskih Cigana postoji razvijen sistem čaranja i bajanja za mnoge ljudske probleme pa i za samo pijanstvo. Tomošnje Ciganke vjeruju da će postati pijanicom onaj čovjek kojem se sipa tokom devet dana preko pačije guše malo rakije i daje da popije uz riječi:

Kao što patka ne može bez vode
tako ni ti ne mogao bez pića.

No, međutim, nemoguće je ne primjetiti da ukoliko ta osoba već pije, a po receptu je to očito, koliki stvarni učinak onda ima ovo čaranje?!

Mada se generalno smatra da nema lijeka ni pomoći alkoholičarima među balkanskim narodima egzistira mnoštvo vjerovanja i ritualnih postupaka sa kojima se željelo na volšeban način uticati na prestanak želje za opijanjem kod pijanca.

Da bi se pojedini alkoholičar ostavio pića hodža Hasan iz Cazinske krajine preporučivao je slijedeći recept; kupe se tri pive i zakopaju u izmet poljskog toaleta, pazeći pri tome koja je prva, koja druga i koja treća piva odnosno po kojem su redu zakopane.  Pive u izmetu ostaju zatrpane 40 dana, nakon čega se vade i operu. Zatim se alkoholičaru ponudi prva piva da je ispije. Kako je kazivao hodža Hasan, od te prve pive pojaviće mu se muka u želucu. Naredni dan se alkoholičaru servira druga piva a treći dan zadnja. Navodno, nakon ispijanja druge pive uhvatit će ga štucavica a od one zadnje slabost pa je i neće moći popiti, bar ne cijelu.

U Rumuniji protiv pijanstva čara se i baje ovako. Kod kuće žena zamota u neku krpu ili najlonsku vrećicu komad maslaca i tri svježa kokošija jajeta pa se sa time uputi ka groblju. Ondje potraži grob nekog pijanca a ako ga nema može bilo koji drugi. U taj grob zakopa ono što je donijela i govori ovu bajalicu navodeći u njoj ime mrtvaca i svoga muža:

Kako ne pije i ne zna ništa ovaj mrtvac,
tako ne mogao ni ti moj mužu piti
niti rakiju ni vino.
Kad pomislio da piješ dim te obuzeo,
dim te gušio, vatra te pekla,
zemlja te pritisla da ne možeš disati
a kamoli misliti na rakiju i vino.
Samo se žalio i strahovao;
ne želim piti, ne želim umrijeti,
ne želim da me guši, ne želim da me davi.
Kako se mrtvac oslobodio svoje duše
tako se i ti oslobodio želje za alkoholom.

Zavežljaj koji je donijela i zakopala ostaje u grobu devet dana a nakon toga žena se vraća po njega te dok otkopava grob opet govori istu bajalicu. Te noći za večeru žena će ispeći jaja na onom maslacu i dati ih mužu alkoholičaru da pojede. Nakon toga, vjeruje se, u njemu će nestati bilo kakve želje za alkoholom.

Osim navedenog u narodu Bosne i Hercegovine često se pripovijeda kako se u onoj rakiji koja se zatekne pored umrlog pijanice, a nije je stigao iskapiti do kraja, krije čarobni lijek za odvikavanje od pića. Ukoliko se ta takozvana „mrtvačka rakija“ ponudi nekom alkoholičaru da je popije navodno prestaće piti. Isto tako, ukoliko bi žena svome mužu sipala nekoliko kapi vode kojom je prethodno okupan mrtvac  u rakiju govoreći:" Kako mrtvac ne može da pije tako ne mogao više ni ti“, vjerovalo se da će u njemu doslovno umrijeti želja za pićem. Umjesto toga, na cijeni je i mlijeko crne krmače ili žablja mokraća što se tajno poturalo alkoholičaru da ispije u nadi da će prestati sa svojom lošom navikom. Također se vjeruje ako se lastavici presiječe vrat te se očišćena zapali na vatri do ugljenisanja, da će taj prah izliječiti pijanca, ukoliko mu se tajno sipa u hranu i piće.

Sve moći čudesne tisovine

 Niti jednom drvetu, osim možda lipi, nije posvećena tolika pažnja u bosanskoj narodnoj tradiciji kao tisovini ili tisi. Korijeni takve prakse potiču još od naših ilirskih predaka koji su prije rimske okupacije Ilirikuma vjerovali da njihova božanstva obitavaju u raznom drveću. Od tog vremena kod Bošnjaka postoji vjerovanje kako svaki čovjek pored zvijezde na nebu, zviždenjaka ili salamandera, izvora ima i svoje drvo koje predstavlja njegovog dvojnika u svijetu prirode. Zapravo ta četiri dvojnika predstavljaju četiri elementa prirode i savršen su prikaz duboke povezanosti ovdašnjeg čovjeka sa svijetom koji ga okružuje.



Za tisovinu se u narodu govori da svoj skoro sveti status duguje tome što uglavnom raste na čistim i često nepristupačnim mjestima. Iako je danas vrlo malo tisovog drveća po Bosni može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj zemlji, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči na desetine topografskih naziva na geografskim kartama poput Tisa, Tisova Kosa, Mali Tisovac, Tisovača i mnogi drugi. Danas jedna od najstarijih tisa svakako je ona kod Olova, u Bukovu Dolu, čija se starost mjeri nekoliko stotina godina.

U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o profilaktičnoj moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda. Upravo zato smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo. Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu. U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap ili drvena posuda za tučenje masla napravljena od ovoga drveta, zbog vjerovanja kako ni jedna vještica neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći.

Tisovini je narodna predaja podarila mnoge priče i legende od kojih je najpoznatija ova. Pripovijedalo se, da je jednom davno u nekakva bega oralo pedeset plugova na njivi. Kako je bilo lijepo vrijeme, bijaše i sam beg izašao na njivu da posmatra, kako njegova vjerna raja marljivo tjera svoje tovne volove. Vele, dok su kmeti orali a beg ih gledao i razgovarao sa seljanima i slugama, dođe jedna Ciganka i zamoli bega. da joj udijeli sadaku.

- Vala ti ne dam ni pet para, reče beg - dok mi šta god ne pofaletaš; ja sam čuo, da si velika sihirbazica, deder svoj kakav majstorluk pokaži, da i ja vidim!

- Hoću, dragi begu, Allah ti dao svako dobro i zdravlje, Bog te očuvao od tvojih dušmana, samo obećaj štogod staroj neni, nastavi Ciganka onim poznatim lukavim tonom.

- Hoću, Ciganko, reče beg - daću ti stranu žita, ako nešto učiniš, što mi u pamet ne može leći.

- Dobro, dobro, Allah ti zdravlja dao, baš ću ti jedno čudo pokazati, i to veliki keramet; čudo, dragi begu, kakvo ni u snu nijesi vidio, produži Ciganka - eno, vidiš one tvoje plugove i volove, ja ću nešto proučiti i huknuti, pa se neće moći ni jedan maknuti.

- Dobro, Ciganko, ako to učiniš, daću ti tovar ječma; ali ako ne mogneš, turske mi vjere i lijepog mi mog dina, udariću ti stotinu udaraca bičem po stražnjici, zaprijeti joj beg, na što Ciganka bez razmišljanja pristade i odmah počnu nešto učiti i puhati prema volovima, koji marljivo svoj tovar za sobom vukoše.

Nije dugo ni bajala, kad zbilja svi volovi pod pluzima stadoše kao da su za zemlju prikovani, samo jedan plug ne stade, nego i dalje nastavi svoj teški posao.

- Vidiš, beže?, zapita Ciganka.
- Vidim, Ciganko, odvrati beg - baš si prava sihirbazica, al' mi reci, što je seveb (uzrok), da i onaj jedan ne stade?

- Heh, moj bego, Bog ti nafake dao, produži sitna vjera, - onog jednog ne bi mogli svi sihirbazi, što ih ima na svijetu, ustaviti; jer u onom plugu ima bilo šta od tisovog drveta.

Beg zapovijedi, da se onaj plug pretraži, kad zbilja u volovskim rogovima uvrćeno po komad tisovine. Beg Ciganki dade, što joj je obećao, a narod raširi taj istiniti i očevidni događaj po svojim selima. I od uha do uha pročuje se ta priča po cijeloj Bosni tako da je danas malo ko ne zna pričati.


Hamajlija od tisovine

Tisovina je među narodom počašćena nazivom "sretno drvo" zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može skoro pronaći kod svakog drugog stanovnika Bosne i Hercegovine.

Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska. Tu praksu slijede i spravljači zapisa pa tradicionalno hodže i derviši stavljaju komadić tisovine, zajedno sa sedefilom, u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila.

Još je prije jednog vijeka doktor Sielski pisao;" U Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane. Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete. Hamajlija se može splesti od uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena) a onda se njome opasati urečeno dijete. Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od hurme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka".

Rahmetli stravarka Fatime K., iz Velike Kladuše za života je radila hamajliju od tisovine na slijedeći način; prvo bi na koncu proučila 99 puta Ajetul Kursiju i svaki put svezala na niti čvor i puhnula u njega. Pošto bi zavezala i zadnji uzao, konac bi omotala oko malog komadića tisovine. Govorila je kako je to hamajlija protiv crne magije i zla a ako je nosi žena uza se, navodno, vodit će glavnu riječ sa mužem. Također je tvrdila da svako onaj ko nosi ovu hamajliju sedam dana sa njega mora otpasti svaki sihir, pa bio on star i dvadeset godina.

U Bosanskoj Krupi i Sanskom Mostu narod vjeruje da ako se oko komadića tisovine sedam puta omota papir i ona zalijepi selotejpom da se dobila prvoklasna hamajlija protiv čarki i džina.

Duž sjevernog dijela Bosne i Hercegovine, posebno oko Prijedora, Kozarca i Banjaluke, egzistira običaj bacanja komadića tisovine u posudu sa vodom, kako bi se doznalo da li se neko osoba bavi čaranjem. Prvo se na glas postavi pitanje tako što se navede ime te osobe a onda se drvce tisovine baci u vodu; ako potone odgovor je potvrdan a ako ne onda je to znak da se imenovana osoba ne bavi magijom. Idući dalje, u Brčkom i okolici hamajlija od tisovine se radi tako da se u crvenu platnenu kesicu stavi mali komadić ovoga drveta, te doda na vrh nože soli i šećera. Zatim se kesica zašije i vjerno nosi uza se.

Kako je skoro nezaobilazni rekvizit u ritualima liječenja od crne magije tisovina osim hamajlijske uloge ima i onu egzorcističku. U Cazinskoj krajini stravarke imaju običaj okaditi omađijanu osobu sa nekoliko suhi komadića korijena omana te komadića tisovine koje bace zajedno na žeravicu. Dok pronose posudu sa ugljenom oko bolesnika ponavljaju Euzubilu i Fatihu tri puta a onda govore:

Uz božiju moć i pomoć
neka svako zlo i sihiri
odu od ovog čovjeka daleko, predaleko
na truhle panjeve i mutne vode;
tamo se zavlačili na njega se više ne navlačili
.


Feb 3, 2018

How to remove warts from the body

 Warts are recognised in official medicine as a viral illness in the form of a lump skin coloured with a rough surface. They encompass exclusively the upper layer and should be differentiated from benign skin lumps such as moles or corns. Besides distorting the aesthetics of the skin, they don’t represent a serious health issue, except when they appear on the face, especially near the eyes, nose or mouth. There are those warts which appear in the genitals or rectal area and are a result of a sexually transmitted disease. No matter where they are located on the body, dermatologists in a classic procedure usually recommend their removal with a short surgical procedure. But, in that case there is a possibility that they will reoccur.

For warts among the Bosnian people it was believed from the old days that if a frog pees on someone’s hand or leg they will occur. Why was this believed is hard to discern except the fact that among Bosnian people there are other beliefs tied to animals – agents of other diseases. For example, if someone cross over a place where a cat and a dog urinated and covered it with dirt with their back legs, a person can suffer sugreb which is manifested by a sudden redness and rash on the legs, and sometimes the entire body. If someone comes into contact with spider web at an awkward part of the day they will get a rash, this time on the face or neck. Besides a rash on that place often small acne can appear. For a patient to get rid of this he is to utter: “Euzubilahi mines šejtanir radžim…” wipe his face with an old rag on the infected part of the face, throw the rag into the stove and literally run out of the house in which he can return in half an hour. This is especially effective if it’s done during the phase of a new moon, which the patient looks at before undertaking this ritual. From other beliefs it is interesting to note the fact that increased hair fall can be caused by holding a raven in your hands.

There was an opinion among the Bosnian people that warts is a transitional disease i.e. they can be transferred by close contact with a person which has them, or even that they will increase in number if they’re touched or counted. Also, it is believed that they’re inherent, if someone in the family had them, for example, father or mother, one or more children will inherit them, but always in childhood or puberty since folklore belief says that warts are usually children’s disease, while they appear rarely in adults. There are so called mole warts which are considered to be lucky for those that have them.

It is noticeable that among the Bosnian folk we can still find various methods of curing warts, some more successful than others. Among the most frequent practiced are the ones based on aggressive therapies i.e. dipping a toothpick in vinegar and poke the warts a few times. This would ensure that it is being dried up which would lead to disappearance of it. Rarely it would be cut using sterile scissors. Namely, scissors would be boiled in water, or more easily dipped in alcohol and used to cut the warts.

Other forms of treatment are milder and their usage is based on the utilization of natural ingredients and are repeated over a certain period. You take one clove of garlic, squeeze it a bit with your fingers or soften it up and is placed on the warts, covered with a patch and is left a few hours or overnight.

A miniature herb is also in usage of which the people don’t know the Latin name but call the herb “dudova trava”, since with its form it resembles the fruit of the mulberry, and usually grows on rocks or sandy soil. It is used by squeezing its juice onto the warts or the plant is initially broken up using the fingers and placed as a compress and is held for some time.

Besides this, there exists in folk medicine numerous simple rituals of healing based on the usage of magical words, which mimic i.e. allude to an individual natural occurrence which should spur the self-healing process and free him from stress. Those rituals are usually very suggestive for the person undertaking them since they’re based on certain identification with nature and its invisible forces. Actually, in those moments humans are trying to return to that primordial harmony from which it got its origin, trying to blend with it, since it is life giving and healing of itself. This is why the focus is on the power of celestial bodies, crossroads, plants, bones and so forth i.e. everything that can bring him into the desired state of mind and body.

Ancient rule from folk medicine determines the ways of curing, namely, individual rituals can be practiced exclusively by an authorized person who knows the secrets of healing, such as a stravarka, while other magic-curative actions are performed by the patient following an oral pattern.

Stravarka Hasibe from Velika Kladuša during her life used to say that she removed warts from numerous people but also animals, i.e. cow udders. For this she used a hair from a horse’s tail, which she would tie firmly around the wart uttering this oath:

I tie using magical words
and with my hand
I tighten for this wart to fall off as soon as the horse moves his leg, with god’s will. Amen.

There is a simpler version of this procedure for individual use. Namely, it is enough to tie, firmly, around the warts a string into a knot. The next day it will be evident that the wart is changing colour and is becoming darker, since air flow is interrupted, two-three days later it will go black and fall off. Of course, this is manageable with some warts which have an elongated form, but, there are others with a different form which is not suitable to this way of curing.

Muhamed Fejzi beg Kulinović in his work on Bosnian folk medicine wrote a somewhat unusual prescription for removal of warts. Namely, when a person suffering from this ailment accidentally sees two persons riding a horse together they should say:

Two persons are riding,
carrying my warts.

It was believed that after shorter time the warts would dry off and fall off.

In northwest of BiH stravarke recommend to those which have warts on their hands or other parts of the body to wait for someone in the vicinity to die to use the dead man’s hand to touch the wart. As they claim the wart will simply disappear. Similarly, if in the indent of an old gravestone, on which the name is no longer legible, you find rainwater, you should use that water to wash the warts and they will soon disappear. Wise stravarke since the old days tell from the old days that the old gravestones are the best cures for a heart in love, namely, if someone deeply and desperately grieves because of unlucky love then she needs to scrape some dust from the gravestone, mix it with water and drink, in order to forget the person that is causing the suffering. Or to ease love pain.

Individual stravarke say that warts should be lubricated frequently with the water which is left inside a casserole when you bake bread i.e. when it is taken outside of the stove. Others think that if every morning, for a month, they cover themselves with the first morning urine it will disappear.

In Velika Kladuša a person which has one or more warts is directed towards a meadow or forest to look for an animal bone. When he locates it he needs to pick it up and with the lower part of the bone, part which was on the ground, he needs to caress each wart and place the bone back to its place and leave for home without turning around. People which practiced this simple ritual claim that they were surprised when they woke up without a wart ten days later. Simply, as if they were never there.

There are several other recorded examples of curing from which the most interesting one is from the Central part of Bosnia. It was believed that it is good to steal some salt from someone’s house and use it to cover the warts, they would dry up and disappear. Salt would be then thrown into fire or water. In case the fire starts to crack the patient needs to leave the house, otherwise it was believed that the process wouldn’t help him.

Another popular ritual is staring at a new moon. Namely, a person which wants to get rid of the warts would go outside, repeat verse Ihlas, and looking at the Mlađak (new moon) he would utter the following spell three times, while using his index finger to caress the warts in the direction of earth:

New moon, by your youth,
remove these warts from me, veledalin amin.

It would be interesting, in an informative sense, at the end of this text to touch upon the magical-curative actions of other local people, in order to get a more encompassing picture of the Balkan cult of healing, which is surely, best researched by analysing easier and more common health issues, which are common to us all.

In Bulgarian magical tradition there are several formulas which help get rid of warts. In one of them it is recommended to the person which has this issue to cut of three thorns from a bush of roses and get a new soap. With the thorns he should puncture all warts, each wart three times, then the thorns are stuck into the soap. At sunset the soap is brought to the shore of a river and the soap is thrown into the river watching it go downstream, uttering three times the following:

As the soap is melting and disappearing,
so too may my warts melt and disappear.

After all of this the person would head home, but not by the same way it used to get there, taking care to not turn back.

Traditionally among Turks the warts were usually cured by asking for help from ocakli (folk doctor-shaman). Curative procedures which odžaklija undertakes could be divided into shaman/magical and those inspired by religious prayers. While in magical rituals folk doctors use various natural ingredients, in religious approach all hope is laid in the power of the prayer. In one good example of this practice, odžaklija utters three times above the warts a salavat, three times verse Fatiha, and three times prayer after which he blows towards the wart or ulcer. With gods help it was believed that the disease would be cured.   

Jan 12, 2018

Struna or the disease of the gizzard

 In the southeastern Europe, especially in Bosnia and Herzegovina, a recognizable cult of healing exists for ages, this cult is the basis of what we today call folk medicine. Namely, humans of this region used things that surround him and through empirical experiences they developed ways to keep their health, not drawing a distinct line between medicine and magic. Actually, it never existed since anything that could help, whether only psychologically, was welcome. Direct influence of religion brought continuous influence of folk medicine to the masses, where with minimal modifications old magical formulas were transformed in socially acceptable forms and in such a manner they survived till today.

An ironic fact is that despite the advancement of technology and medicine people turn to “primitive” forms of healing, partially due to more expensive treatments, but more likely because there is no soul in modern medicine. Human beings cannot function without a spiritual component and intimacy with nature which is deeply intertwined in his entire existence. Actually, the more destruction we impose on nature, the more of an impulse to return to nature do we create in us.


Folk healers

Traditional medicine rests on the belief that individuals which practice it, folk doctors, often possess certain supernatural capabilities or that their knowledge was inherited from predecessors – a person which was initiated into the secrets of healing by a mystic ritual.

Among people there are stories of people which became shamans overnight, usually through an intervention of a higher force in their dream. During that event the sleeper received telepathically the gift of knowledge which mustn’t be misused. According to stravarka Ćanka from Velika Kladuša one night an unknown man and woman came into her room, clad in all white, they awoke her by pulling her toe. During that unusual encounter she received the gift of healing which she utilized until her death.

There is a belief among the folk that the gift of healing can be inherited but the only one qualified to inherit it is the mizinac i.e. the youngest child.

Knowledge that stravarke, želudarice and herbalists possess is based on empirical experience and represents a mixture of herbalist and homeopathic knowledge loaded with magical and religious meaning. It is deeply tied to the cultural basis of the area in which it originated.

Though there is no precisely formulated rule the general opinion is that folk doctors achieve the best results after his fortieth year, which obviously alludes to god’s messenger Muhammad S.A.V.S. which started receiving religious proclamation during those years of his life.

Nine hands

 Each disease tied to the stomach raised suspicion that it was struna (gastroptosis) i.e. that the gizzard moved out of its place due to some internal or external stimuli. Bosniac people see the gizzard as a very sensitive organ which is evidenced by numerous warnings about struna among which the most famous ones are that one should avoid sleeping on the stomach, flip over one’s head, jump from a height on an empty stomach or lift heavy things on an empty stomach. Also, the same goes for a person which accidentally hits his foot on something hard. In each of these cases the gizzard can move 29 cm in diameter, 12 cm upward below the ribs and 17 cm downward towards the spine. Most frequent symptom which occurs is pain in the gizzard or below the ribs.



Comparing opinions of physiotherapists which treat stomach issues as well as folk doctors we can notice that in numerous segments they’re alike. The only difference is that folk healers had to rely solely on empirical knowledge of their predecessors, which was often poor, while physiotherapists today have all medical knowledge at their disposal, especially anatomy, as well as x-ray scans.

Physiotherapists think that the stomach can be raised or lowered once it moves out of its place. Raised stomach is more frequent today, both among the young and the old of both sexes, the reason is pressure in the abdominal joint which occurred due: lifting heavy things or bending (gym, difficult manual labor), often and strong coughing, strong sneezing, pregnancy and birth, vomiting, obesity, punch in the stomach, stress, weakness of the diaphragm. Symptoms are: chest pain similar to a heart attack, bleeding of the gums, bad breath, bad digestion, great appetite, burping, nausea, hiccups, vomiting, heartburn.

It is known that strong abdominal muscles keep all the organs in their place like a wide belt. When they weaken and stretch, the organs lose their footing and slowly descend. Besides pregnancy, there are other reasons, such as messy eating habits, overeating, bad digestion, irregular stool, leanness. The gizzard descends often, as the largest abdominal organ which is often widened, and with it other abdominal organs. This is considered to be a descended gizzard. Symptoms are: feeling of fullness and weight, bad and slow digestion, burping, drowsiness, shoulder pain, nervousness, insomnia, constipation, hemorrhoids. The diseased is often nervous, he is afraid to eat and loses weight. An x-ray scan shows immediately an elongated and descended gizzard. Strength of the disorder doesn’t always follow the degree of the gizzard displacement, since people endure it differently.

In folk medicine of BiH people that deal with curing of such issues are called želudarice (women) and želudari or strunar (men). According to their statements a displaced gizzard (strunjeni želudac), is treated as a serious health issues with a potentially deadly epilogue. This is also evidenced by the folk belief according to which this disease manifests through nine forms, or so called “nine hands”, želudarica must be extremely skilled to detect each one and apply the corresponding method of healing. Each of the nine forms of this disease has a specific name and explanation such as: “blue struna”, “red struna”, “black struna” etc. However, it is necessary to mention that želudarice are not completely in harmony when it comes to determining names and diagnoses, therefore their opinions often match when speaking about “blue struna” since it is easiest to detect and cure. However by deduction of all of the available materials which I had at my disposal from the archive of the National museum in Sarajevo, but also individual discussions with folk healers, I managed to categorize their names well enough. Namely, what confuses most is that each struna has two names; the first way is based on a certain color and the second is a symbolic description such as body parts, according the sex, water or bread. Therefore the following names are used: krušna struna, ručna struna, muška struna, ženska struna, vodena struna, sastava, etc.

Krušna struna is cured in such a manner that the middle of the bread is taken out, a ball is made out of it in which three matches are placed, it is placed onto the bellybutton, matches are lit and covered with a glass.

Ručna struna is recognized by the diseased having “bulging veins”. It is cured by intensive hand massaging.

Muška struna is also known as “untied bellybutton (razvijeni pupak)” it is manifested by strong stomach pain, feeling of suffocation, blackness in front of the eyes. In men it can cause low sperm count.

Red struna is caused by worry, stress, anxiety, emotional issues. It is manifested by skinniness, vomiting, paleness and nausea. Gizzard in this instance is detected underneath the ribs, or is moved towards the heart, the only way to return it is by massages.

Black or difficult struna occurs when carrying load, sudden movements, inconsistent diet, during birth, sleep or some type of accident and is manifested through obesity, farts, bloating and pain, not only in the gizzard but also bowels. In black struna the gizzard moves towards the spine. In heavy struna pain between the shoulders occurs.

Ženska struna is a disease which, as the name implies, affects only women during pregnancy and child birth, but similarly it can cause temporary infertility so that a woman cannot achieve pregnancy. It is cured by massages and tying the hips with a cloth.

How to detect a displaced gizzard

 During the procedure of curing gizzard displacement according to želudarice and stravarke we can conclude that it takes place in three or four stages. The first goal is to detect the state of the diseased i.e. whether his issue is the product of a displaced gizzard. Without it there is no successful curing. It is necessary that the diseased lies on his back, his clothes is removed from the stomach, and želudarica places her middle finger into the belly button but in such a manner that her index finger and small finger are separated from it. For the first time the middle finger is placed in a horizontal position and the second time in a vertical, in order to feel the gizzard from both directions. Namely, if pulsating is felt on the bellybutton under the middle finger then the gizzard hasn’t moved. If we’re talking about struna then the pulsing is felt left or right, above or below from the bellybutton, i.e. under the index or small finger. Or no pulsing is felt. In that case it is suspected that the gizzard is “stuck” to the spine.

Similarly, examination can be done by touching the hand muscle, underneath the armpit or thumb, namely, if the pulse beats strongly in those placed then the person has issues with gizzard displacement. If a small circular mass is felt on the left hand of the diseased, between the thumb and index finger, certain želudarice categorize as a sure sign of struna. They gently massage the circular mass until it is “broken down”, which is the most important step in the healing process.

It is evident, according to folk healers, that the issue with the gizzard can appear suddenly and aggressively, followed by great pains, or slowly and quietly, through a longer period, when it is necessary to carefully analyze the symptoms and set a correct diagnosis. Rarely, the pain in the gizzard is so strong that no further checkups are necessary since it is evident. In his ethnological work “Cures and curing inhabitants of Mala Kladuša” issued in the gazzet Behar in 1992 (Zagreb, numbers 1/2) dr. Husein Džanić wrote:

When the gizzard (stomach) hurts, the person bends and contorts like handles of a strung basket, and in front of their eyes appear small light dots. When someone has frequent and strong gizzard pain we say that it has been moved, and that it can be an accident which can cause death.

In case the disease developed over a longer period of time, experienced želudarice can in large percentages, give evaluation of the diseased without any physical contact. Namely, according to empirical experience which the folk healers possess, lean persons yellow in the face as well as fat people with a pale face, which look bloated, suffer from struna. Each of them claim categorically that struna is not a disease that can be treated by official medicine and seeking cure with official doctors is a waste of time.

There is a whole slew of signs which can be used to suspect that an individual suffers from health issues which are caused by struna. Želudičar Edhem Mešinović from Fojnica mentions that the gizzard is a very important organ and if it is sick, other organs are also sick.

Struna can be obtained, he warns, if you stretch, rise suddenly, if you jump, if you lift something up, but one can get it also, as they say, of no accord, literally for no reason.

State of fear or shock due to an accident can also imply movement of the gizzard. Among Bosnian people it is believed that a person which is timid by nature, easily gets struna/gizzard displacement, such a person should keep a pebble called ustavljak in the vessel it uses for drinking water. This stone is the one which gets stuck between the branches of a tree once being tossed around. It is claimed that the most ideal tree for such an experiment is the Hawthorn tree (Crataegus) because of its mystical healing properties ascribed to it.






see more:

https://www.scribd.com/document/370416987/Struna-or-the-Disease-of-the-Gizzard-Raif-Esmerovic

Nov 26, 2017

Kad džin uđe u čovjeka

Piše: Raif Esmerović


Fenomen opsjednuća kao i samog egzorcizma odavno je poznat u svim religijama i kulturama svijeta, bilo da se radi o onim najvećim poput islama, kršćanstva, hinduizma i budizma, ili pak o šamanizmu, paganizmu, afričkim vudu kultovima, judaizmu i slično. Bitno je naglasiti kako ne postoji jedinstven stav o ovome fenomenu pošto se on u nekim dijelovima svijeta ne rangira negativnim događajem. Opsjednuće se, na primjer, u šamanizmu smatra poželjnim stanjem te se ciljano izaziva kroz ekstatični ples ili trans, kako bi pozvani duhovi ušli u tijelo bolesne osobe i nakon kraćeg vremena oslobodili je negativne energije.

Hollywood je na svoj karakteristično senzacionalan način popularizirao pojam opsjednuća i istjerivanja duhova kroz mnoge horore, no, oni ni u kojem slučaju ne prikazuju stvarne scene i, poput današnjih sapunica, vrve od svakojakog pretjerivanja i nerealnosti. Čak i moderna literatura posvećena toj tematici obiluje razno-raznim nebulozama i zastrašivanju čitalaca, što je krajnje pogrešan i površan pristup, pošto fenomen opsjednuća traži prije svega ozbiljan pristup i demistifikaciju.

U islamskoj tradiciji o opsjednutosti džinima vrlo mnogo se zna, vjerovatno zato što se ova religija formirala na području nekadašnjih drevnih civilizacija kao što su Egipat, Perzija i Mezapotamija odnosno već je postojalo mnoštvo starih vjerovanja i prakse koja su se postepeno asimilirala u novi religijski pravac, naročito u radu šejhova i derviša te drugih osoba koje su se bavile spiritualnim znanostima.

Džini su bez imalo sumnje oduvijek budili maštu i radoznalost pa ne iznenađuje želja tih pojedinaca da ostvare komunikaciju sa ovim eteričnim kreacijama, prvenstveno zbog njihovih nadnaravnih sposobnosti, koje svakako nisu isključivo fokusirane na čaranje. Ibni Tejhije (1263-1328) navodi kako su pojedini šejhovi imali dugogodišnje susrete sa džinima. Jedan od njih povjerio mu je da su mu džini otkrivali berrakan, na bosanskom jeziku značenje ove riječi je "nešto blistavo, sjajno", kao da je od vode i stakla, na čemu su mu prikazivali ono o čemu su htjeli da ga obavijeste. Prema navedenom nije teško pretpostaviti kako dati opis prilično dobro odgovara izgledu monitora ili ekrana, što upečatljivo demonstrira ideju da su nas već tada, u trinaestom vijeku, ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.


Znaci opsjednuća

Vodeći autoriteti sa područja egzorcizma mišljenja su da je veoma mali procenat ljudi koji se nisu nikada kroz svoj život susreli na ovaj ili onaj način sa demonima odnosno džinima. Posebno danas kada je stres glavni uzročnik slabljenja aure i imuniteta, čime se doslovno stvaraju sami od sebe povoljni uvjeti za brzo i lako opsjednuće. U osobu koja je dobrog fizičkog zdravlja, moralna i čestita, džini imaju vrlo malu šansu da uđu, no, kako su takvi ljudi u današnjem vremenu prava rjetkost sve više je opsjednutih.

Ulazak džina u čovjeka može biti stimulisan različitim akcijama od kršenja nekog tradicionalnog tabua, lošim ponašanjem džina Karina - ljudskog dvojnika, usljed zaljubljivanja demonskog pripadnika u čovjeka, u trenucima jakog šoka, saobraćajne nesreće, tuge ili euforije, stalnog bludničenja, alkoholiziranosti, upotrebe droge i tako dalje. No, zasigurno najčešće džini napadaju ljude zbog toga što ih na to natjera neki sihirbaz. Poznato je kako se džini u službi čarobnjaka nazivaju hadimus-sihri ili sluge magije te su oni pokretački motor svake čarolije. Bez njihovog uticaja niti jedna magija ne može djelovati i imati svoj učinak. Stoga je pravilo da džin mora na kraće ili duže vrijeme zaposjednuti ljudsko tijelo da bi kroz tu agresiju direktno uticao na promjenu čovjekove svijesti, odnosno programirao je da se ponaša upravo onako kako to zahtjeva magičar.

Ona osoba koju zaposjedne džin doživljava teške snove, često sanja zmije, mačke, čudovišta, groblja, mrtvace, bježi u snu ili ima osjećaj da propada, isto tako, ona u snu škrguće zubima ili se smije, plače. Pored duševnih trauma manifestiraju se i fizičke u konstantnoj glavobolji, bolovima, paralizi tijela te raznim fantomskim oboljenjima koja su za zvaničnu medicinu neizlječiva. Ovisno od toga iz koje skupine džina je napadač ušao u ljudsko tijelo prezentiraće se specifičan zdravstveni problem. Na primjer, ako u čovjeka uđe džin ifrit onaj dio tijela koji on zaposjedne obavezno će postati oduzet. 

Džini su u svojoj misiji da zagospodare ljudskim tijelom veoma adaptabilni i mogu se smanjiti na najmanju moguću veličinu, kako bi kroz pore na koži ušli u krv. A da je upravo tako otkrio je egipatski autor Mensur Abdul-Kerim Muhamed koji je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka u Kairu izdao knjigu pod naslovom "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" gdje opisuje medicinske eksperimente i analize objavljene od strane magistra medicinskih nauka, doktora Muhameda El-Husejnia. On je sa svojom grupom suradnika uzimao uzorke krvi od osoba koje su bile omađijane ili opsjednute prije i poslije obreda istjerivanja džina od strane profesionalnog egzorcista. Na taj način došao je do krajnje fascinantnih spoznaja koje su otvorile širom vrata znanstvenom objašnjenju fenomena opsjednuća. Naime, krv iste osobe uzeta za vrijeme trajanja rukje, i sa istog mjesta uboda, te prije početka obreda imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se umnožavala. 


Kazna za džine

Egzorcizam ili rukja fascinantan je obred ponavljanja molitvi i božijih imena u prisutnosti opsjednutog u cilju da bi se duhovni napasnik prisilio da napusti ljudsko tijelo. Tretman se nikada ne izvodi u blizini drugih bolesnika već se svaka opsjednuta osoba mora tretira individualno. Rukja se govori pored uha opsjednutog, smireno i jasnim glasom, pri tome budno pazeći na njegovo ponašanje. Nakon što pacijent pokaže bilo kakvu reakciju poput dubokog disanja ili grčeva po tijelu, nekontrolisanog pomjeranja nekog ekstremiteta i sličnoga egzorcista ga pita za ime. Ako odgovori pravilno tojest kaže svoje ime molitva se nastavlja, no, ukoliko izgovori neko drugo ime signal je da umjesto bolesnika govori džin te ispitivanje može započeti.



Vrlo često džin napadač odbija komunikaciju i izlazak iz tijela pa tu nije dovoljno ponavljanje molitvi nego i kađenje. Svaki obučeni egzorcista prije tretmana obezbjedi nekoliko komada tkanine na kojoj su ispisani određeni ajeti ili cijele sure koje se zapale ispod nosa bolesnika kako bi on udisao dim i na taj način doslovno oslabio i izmučio džina u sebi te ga natjerao na poslušnost.

Egzorcista tjera duhovnog napasnika  da se zakune u tri božija poslanika Mojsija, Isusa i Muhameda da će bespovratno izići iz tijela bolesnika. Da bi dodatno utvrdio zakletvu on inzistira da se također zakune u sedam džinskih vladara, što je posebno djelotvorno kod džina nevjernika jer ih to obavezuje na poslušnost. Naime, džinima nevjernicima, za razliku od onih koji su vjernici, imena trojice božijih glasnika ne znače skoro ništa ali nazivi njihovih vladara ulijevaju strah i poštovanje te ih prisiljavaju na disciplinu.

Ukoliko istjerivač nasluti da se u tijelu opsjednutog nalazi ženski džin onda on od nje zahtjeva da pređe na islam, tako što iznad bolesnika po tri puta prouči sure Rahman i Džin. Zatim ozbiljnim glasom zaprijeti:" Ili ćeš umrijeti od mojih ruku ili da te ubije kralj koji vlada nad tobom ili da izgovoriš šehadet pa postaneš muslimanka i odeš u Mekku?".

Protiv neposlušnih džina koji nikako ne žele napustiti ljudsko tijelo, unatoč dugotrajnoj molitvi i ovakvim prijetnjama, poduzimaju se krajnje ekstremni potezi koji rezultiraju likvidacijom duhovnog napasnika. Egzorcista napravi od papira lutkicu u obliku čovjeka po kojoj probuši mnogobrojne rupice psujući i kleteći džina a potom se papirnata lutka zapali i pusti da izgori u potpunosti. Naravno, ovo je zadnja opcija kojoj istjerivač treba da pribjegne pa se ona izvodi isključivo u kritičnim situacijama. Zbog opasnosti kojima se egzorcista izlaže tokom rituala protjerivanja potrebna je pored duševna i fizička snaga, što je rezultiralo pravilom da rukju mogu samo izvoditi muškarci a nikako i žene.


Olovom protiv džinskog napadača


U bosansko-hercegovačkoj tradiciji od davnina se vjerovalo da su džini, zbog svog eteričnog izgleda, iznimno senzibilni na mirise, posebno stoga što se vrlo rado hrane dimom raznih smola i tamjana. Doslovno, njima je tamjan poslastica kao što je ljudima, recimo, med. Neki drugi mirisi koje ispuštaju određene vrste drveća poput gloga, tisovine, divljeg nara ili divlje ruže u njima izazivaju strah i odbojnost pa im upravo zbog toga bosanski narod od davnina pridaje hamajlijska svojstva. Osim navedenog zli duhovi se plaše i pojedinih biljaka kao što su sedefil, oman, pelin, fasligan te još neke druge. 

U liječenju opsjednuća, posebno kada se ono dogodi usred nagaže, bosanske stravarke od davnina upražnjavaju ritual učenja nad vodom i salijevanje olova, što odvojeno ili zajedno ima krajnje destruktivan uticaj na duhovne napasnike. Kako su džini bića stvorena od vatre "naučena" voda ima za cilj da je doslovno "ugasi" u tijelu bolesnika i natjera ih na bijeg. Ništa manje pogubno nije niti izlijevanje rastaljenog olova. Naime, kako to objašnjavaju stravarke, kada se rastopljeno olovo pri dodiru sa površinom vode razleti u brojne komadiće po dnu posude džin napadač je "sav rasut" odnosno zaplašen i natjeran na udaljavanje, zbog straha od smrti. Kako olovo u metku može ubiti čovjeka tako može dokusuriti i džina, složne su u toj konstataciji sve stravarke. O tome piše i Ahmed Bosnić u svojoj knjizi "Zapisi i hamajlije" bilježeći odgovore hafiza Esada Čančara. -"Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadića, to znači da je džin rasturen. On više nema kičme, ne može se više nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uništen! Likvidiran! Zbog toga osobe koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma čiste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najčešće se događa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao".

Čudesna bosanska magija

Piše: Raif Esmerović

Osobe koje se bave pravljenjem čarki ili vradžbina u našem se narodu nazivaju čaralice, sihirbaze, džin-hodže, babe čaruše i tako dalje. Narod kazuje kako među njima ima manje ili više uspješnih, mada se također vjeruje da postoje i posebno obdareni pojedinci u čijim rukama svaka napravljena čarka uspije. Oni su uglavnom muškarci i žene sa blažim ili naglašenijim fizičkim deformitetima, a kada su u pitanju džin-hodže onda se tvrdi da su najmoćniji među njima oni čije je ime Hasan. 

Rekviziti kojima se svi navedeni služe u ispredanju svojih manđija širokog su spektra, no, u najvećem broju slučajeva riječ je o predmetima uzetim iz kuće, od osobe na koju se prave sihiri ili pak iz prirode. Kako to otkrivaju pojedine stravarke čarke se uvijek izvode u tri određena noćna doba; između akšama i jacije, kada se džini rasprše po svijetu i dođe do smjene dnevni i noćnih sihira, pred ponoć i od jedan do dva sata ujutro, prije nego li nastupi zora i oglase se prvi pijetlovi.

Po nepisanom pravilu mađijarki većina sihira koji se rade moraju se redovito ponavljati, inače će u protivnom izgubiti svoju moć i prestati sa djelovanjem. Općenito se misli kako postoje takozvane "kratke magije" koje prestanu djelovati nakon 30 ili 40 dana, dva ili šest mjeseci te one "vječne" ili "smrtničke". Kako im i sam naziv govori u pitanju su sihiri koji imaju misiju da čovjeka prate do smrti ili da mu je prijevremeno uzrokuju. Posebno opakim se navode misteriozne čarke koje se zakopaju pod drvo jabuke ili kruške u dvorištu onoga kome su namjenjene i čiji je rok trajanja neodređen tojest obnove se same od sebe svaki put kada padne kiša. 

U tradicionalnom životu naroda Bosne i Hercegovine sihiri su se najviše podmetali pod kućni prag ili zašivali u odjeću, metali u jastuke ili poturali u hranu i piće. O njima spomena nalazimo i u narodnoj poeziji gdje se u pojedinim pjesmama opisuju scene pravljenja ili otkrivanja sihira, pa čak i način na koji se skidaju sa čovjeka:

Kad se Ajka vidje na nevolji, 
stade njemu pravo kazivati, 
u dušeku, u zlatnom jorganu, 
i u onom brusali - jastuku. 
Ja sam njima sihire zašila, 
kad Mehmed-beg sve sihire nađe, 
baci ih u hladnu vodicu.


Dozvoljena magija

Praviti sihire oduvijek se smatralo lošim i pokuđenim djelom, koji čovjeka odvraća od istinskog imana, mada i tu postoje neke iznimke. Naime, po narodnoj tvrdnji ako se čarke rade da se spasi brak i očuva familija na okupu onda se na njih čak podsticalo, od strane ukućana ili roditelja, te se taj čin nije smatrao haramom. Ili se bar nije javno kritikovao. 

Korijen takve prakse, bez imalo sumnje, nalazi se u folklornom vjerovanju da se najgriješnijim sihirima smatraju oni kojima se razdvaja muž od žene, što potvrđuje vjerovanje iz Cazinske krajine, koje kaže da onaj ko rastavi ženu i muža učinio je neoprostiv grijeh, koji se ne može sa njegove duše oprati ni kada bi devet džamija o svom trošku napravio. Toliko je to, po narodnom sudu, kod dragog Allaha težak i neoprostiv grijeh. 

Pod ruku tome, prigodno je navesti kao zanimljiv osvrt da se u
bosanskom narodu ljubav oduvijek posebno cijenila i poštovala, što je evidentno kroz vjerovanje da je ona osoba koja upozna dvoje ljudi, koji se zaljube i stupe u brak, stekla kod dragog Allaha toliko veliki sevap odnosno dobro djelo da nije dužna cio život klanjati niti postiti. 

Poznate su istinita kazivanja o pojedinim hodžama koji su spašavali problematične brakove i vraćali odbjegle supružnike njihovom domu. U jednoj od njih spominje se izvjesni hodža Rošić iz Velike Kladuše kojemu je jedne prilike došao po pomoć mještanin džemata u kojem je ovaj bio u službi. Odmah sa vrata potužio se hodži da se prije pola sata posvadio sa ženom, udario je i opsovao, na što je ona u bijesu istrčala iz kuće i pobjegla ka svojim roditeljima, ostavljajući ga sa malenom djecom. Hodža ga je prvo izgrdio zašto tuče ženu i stvara probleme u familiji a onda sjeo na krevet i otvorio svoju malu tajanstvenu knjigu napisanu na arapskom. - "Sad će se ona vratiti kući a ti magarcu jedan", povišenim tonom mu se obratio hodža, "još jednom ovo napravi i vidjet ćeš šta će od tebe biti! A sad mi izlazi iz kuće!".

Drugi dio ovog događaja ispričala mi je osobno odbjegla žena, prisjećajući se tog neobičnog dešavanja od prije tri decenije. Po njenim riječima, kako se pješke uputila kući svojih roditelja trebalo joj je dobrih sat vremena da stigne do njih. Iako ju je srce boljelo što je ostavila malu djecu nije nipošto htjela ovaj put popustiti agresivnom mužu, te je odlučila napokon o svemu progovoriti svojim roditeljima. U njoj se mješala tuga i bijes, no, odluka da se nešto mora promjeniti bila je jača od svega. Negdje na pola puta, taman u vrijeme kada je hodža Rošić istjerao iz kuće agresivnog muža i započeo sa svojim učenjem u samo njemu poznatom ritualu, desilo se nešto krajnje neočekivano. Odbjegla žena opisala je to ovako: - "U jednom trenu kao da me je nešto nevidljivo zgrabilo i okrenulo nazad, nisam se tome mogla otrgnuti. U glavi mi je bila samo jedna misao - moram odmah nazad kući mužu i djeci. Sve što se netom dogodilo nije više bilo ni najmanje važno. Toliko me je jako tjeralo da sam luđački počela trčati izgubivši čak i obuću sa nogu. Ni danas sama ne znam ni kada niti kako?! Uhvatila me panika i žurba da mi se učinilo predugim ići putem nazad pa sam potrčala poprijeko, preko nekih brda i trnja. Pred kuću sam dotrčala sva znojna i zadihana, izgrebanih i krvavih stopala. I upravu tu, u dvorištu, sva moja agonija je prestala, isto onako naglo kako se pojavila".


Bijeli miš magije

Po narodnoj tvrdnji postoje i neki misteriozni sihiri kojima se ne zna objasniti pravo porijeklo. Naime, vjeruje se da nikako u dvorištu nije dobro imati bijelog horoza sa račvastom krijestom. Od toga nema većeg sihira, reći će starije Bošnjakinje, jer, vele one, ako bi ovaj pijetao u krijesti (huberu), pronio samo jednu kišnu kap oko kuće ona se nikada ne bi mogla osloboditi od mađije. Idući dalje, potrebno je konstatirati da je upravo kuća od davnina bila glavna meta mnogih čaranja kako bi u njoj zavladala nesloga, bolest i siromaštvo. 

Najpoznatije čarke da se nekoj familiji napakosti jesu one kada se preko krova kuće prebace tri šake zemlje sa tri mezara. Protiv ovih učina, upozorava se u narodu, jedini spas je da gazda kuće u prvoj sedmici juna, koja se naziva "bijela nedjelja", zbog toga što u njoj tradicionalno počinje berba bijelih pečuraka i sijanje bijele repe, iskopa iz svoje međe što veći bijeli kamen i zakopa ga pod kućni prag.

No, unatoč svemu, ne smije se smetnuti sa uma niti činjenica kako svako čaranje ne završi sa uspjehom tojest nije ni magija svemoguća. 

Stravarka Fatima Dizdarević, koja je poticala iz familije poznate po hodžama, bila je prilično dobro upućena u zanimljive aspekte liječenja osoba koje boluju od crne magije te kao takva idealan sugovornik. Jedne prilike mi je otkrila kako sihir koji ne uspije pogoditi svoj cilj, bude odbijen djelovanjem hamajlije ili čistoćom ljudske duše, pretvori se u bijelog miša. Taj mi je podatak bio jako zanimljiv jer me podsjetio na poznatu činjenicu kako psihički bolesnici tojest opsjednuti pojedinci u svojim halucinacijama upravo često vide ni manje ni više nego - bijele miševe.

Po svemu sudeći, bijela boja ima istaknuto mjesto u bosanskoj magiji, bilo da se radi o pravljenju ili skidanju vradžbina. Primjer te prakse evidentan je i u sljedećem slučaju. Staro je pravilo da se mnoge čarke, naročito one ljubavne, stavljaju u kahvu kako bi ih žrtva popila. Pojedeni ili popijeni sihiri oduvijek se smatraju daleko opasnijim od bilo kojih drugih pošto direktno ulaze u čovjeka i šire mu se po tijelu. No, da bi se osujetila i u potpunosti neutralisala njihova moć svaki put,  kada posumnjate da bi mogli postati metom navedenih čarki, nalijte u svoj fildžan kahve malo mlijeka i po reakciji te osobe koja vam ju je servirala odmah ćete prepoznati o čemu se radi. Ona jednostavno neće moći sakriti iznenađenost vašim postupkom. Kahvu nakon toga možete bez ikakve bojazni popiti, jer ste eliminisali njeno čarobno djelovanje, a ujedino i raskrinkali onoga ko vam je pokušao podmetnuti čaroliju.

Na kraju treba reći da mađijanje, iako možda daje lažni osjećaj važnosti i moći osobi koja ga izvodi, istovremeno je dovodi i u direktnu opasnost. Posebno onima koji nisu dobro upućeni u to što rade. Mogućnost da budu otkriveni, ali i fizički kažnjeni zbog svojih postupaka, jedan je od najvećih rizika mađijarskog zanata. U sjeverozapadnom dijelu Bosne zabilježen je jednostavan ritual kojim se prije nekoliko decenija otkrivao  identitet, ali istovremeno podvrgavala kazni osoba koja radi sihire. U noći mjesečeve mijene trebala se prije početka gluhog doba odvući zubača na raskršće i tačno u ponoć prevrnuti je naopako, kako bi metalne oštrice bile okrenute na gore. Tada se tri puta govorilo:

Ko mi čarke gradio, 
na zubaču se sad nasadio.

Nakon toga osoba koja izvodi ritual povukla bi se na stranu, u tamu, i strpljivo čekala iz prikrajka ko će uskoro doći. Naime, ako sihirbaza živi u istom mjestu kao i žrtva njenih sihira ona će u polusnu, vođena nevidljivom silom, uputiti se iz svoje kuće ravno ka raskršću, na kojem će bez imalo ustručavanja sjesti na metalne zubce. Tu bi je obično ka svijesti dozvali bijesni udarci one osobe koja joj je postavila ovu zamku. U narodu se i dan-danas prepričavaju takvi događaji čiji epilog je skoro uvijek završavao u korist žrtve sihira. Navodno, nakon sjedanja na oštru zubaču i razotkrivanja mnoge sihirbaze nisu više imale hrabrosti ponoviti svoje čarke u strahu od novih kazni i javnog prozivanja.

Nov 9, 2017

Ljubavna magija bosanskih djevojaka

Piše: Raif Esmerović

Urođeni nagon za ljubavi te neutaživa želja da voli i bude voljen čovjeka je od pradavnih vremena tjerala na razne smione i maštovite poduhvate. Zbog ljubavi su se vodili ratovi i uništavala carstva, izdavala familija, prijatelji, religija, ponos i čast. Pred njenim zovom ljudsko srce jednostavno nema snage da se odupre jer taj osjećaj je, kako davno rekoše u svom poetskom zanosu mnogi pjesnici, ushićenje duše i jedini put ka pravoj, istinskoj sreći. Stoga ne treba čuditi da je od sviju oblika okultnog djelovanja primat oduvijek imala ljubavna magija.

Kada su nakon smjene paganizma i matrijarhata naši preci prešli na arijansko kršćanstvo a zatim i islam, u kojem je patrijarhat zauzeo dominantno mjesto, žene su došle u vrlo nezavidan položaj. U još uvijek prilično konzervativnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko djevojke su posebno bile izložene pritisku okoline da što prije uđu u brak i zasnuju familiju. Upravo zbog takvog uskogrudnog i nimalo tolerantnog svjetonazora često su, više i od samih ćerki, njihove majke i nene bile zainteresiranije da dođe do udaje i stabilnog braka a sve kako bi se izbjegla kritika zajednice. Te nametnute okolnosti poticale su i pogodovale širenju ljubavne magije pošto nisu sve djevojke bile iz bogatije kuće da bi lako pronašle prosce.

Stroge društvene norme izrodile su običaj i praksu da se znanje o ljubavnoj magiji brižno čuva i prenosi sa majke na ćerke, najviše zato što je bila sramota da se pročuje kako je djevojka tražila pomoć kod nekog hodže ili stravarke da se uda. Naravno, odlazilo se i kod njih ali uvijek tajno i da niko ne zna. Vremenom se akumuliralo puno recepata ljubavne magije, među kojima najviše basmi i jednostavnih ritualnih radnji, o kojima se, na žalost, u ovo modernije vrijeme počeo gubiti svaki trag, prvenstveno zbog umiranja starih generacija i nezainteresiranosti mladih da se bar prikupi i dokumentira taj dio narodne baštine za buduća pokoljenja.

Proučavajući stare etnografske zapise iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i slušajući kazivanja pojedinih nena i stravarki, moglo se zaključiti kako su mladi, naročito djevojke, u prošlosti imali naviku služiti jednim ili pak sa nekoliko načina privlačenja i osvajanja željene osobe. Bilo da je izgovarala basme, pravila prahove i napitke, ili nosila ljubavne zapise svaka djevojka je imala isti cilj - udati se za voljenog mladića. A put do ostvarenja te želje često nije bio nimalo jednostavan.


Bir ustun, bir esre

Po nekom nepisanom pravilu u našem narodu se oduvijek čaralo i bajalo sa onim predmetima koji se nalaze u svakodnevnoj upotrebi,  vjerovatno zato što su oni zajednički svima nama i tako nas na jedan način sami po sebi povezuju.

Čim bi upoznala momka koji joj se sviđa djevojka bi u cilju da joj dođe na ašikovanje poduzimala vrlo jednostavne magijske radnje. Tako bi navečer, između akšama i jacije, ugrijala u šporetu jedan crijep sa krova pa, kada bi bio dovoljno vruć, lagano ga prskala kapljicama vode basmeći:

Ćeremit cvrči
moj dragi meni trči,
ćeremit ćereste,
bir ustun, bir esre.

Ako ne bi mogla do crijepa onda bi bacila malo soli po vrućem plehu šporeta govoreći:

Kako ova sol puca,
tako mome dragom pucalo srce za mnom.

Umjesto soli mogla bi koristiti i šećer te bi u toj prilici basmila:

Kako ovaj šećer kinji
tako meni moj dragi hiti.

Poznato je iz kazivanja naroda da je šećer imao vrlo istaknutu ulogu u ritualima ljubavne magije jer sa njim su se izvodila razna čaranja poput onoga kada su se cure običavale kaditi njegovim mirisom da bi momcima bile slatke i zamamne. Svaki put dok bi se spremala na ljubavni sastanak djevojka bi zašećerila čašu vode i popila je. Nakon zadnjeg gutljaja rekla bi:

Kako sam ja popila ovu slatku vodu,
tako slatka bila svome dragome,
od Boga amin.

Pazeći da ništa ne prepusti slučaju i bude što atraktivnija onome koga voli, djevojka nije prestajala sa volšebnim postupcima već bi oblačeći se namjerno obukla naopako okrenut potkošulj pri tom basmeći:

Ja obuče potkošulj
a ne prevrnu potkošulj
već svome dragome
um i pamet za sobom,
veledalin od Boga amin.

Vjerovanje u čudesnu moć basmi u bosanskom narodu oduvijek je bilo duboko ukorijenjeno jer, kako se to i danas tvrdi, svijet stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Vođene tom tvrdnjom mnoge djevojke su rado ponavljale razne basme koje su im trebale svojom neobjašnjivom snagom prizvati ljubav i suđenika. Da bi vladala situacijom na ljubavnom sastanku, čim bi iz daljine vidjela voljenog mladića da joj ide u susret, djevojka bi raširila prste desne ruke i kroz njih ga pogledala basmeći ovako:

Milo gledaš dragi u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ,
elzalif amin.


Ljubavna kocka i crna kokoš

Obično bi tokom ašikovanja momak zatražio čašu vode da se napije pa su to znajući djevojke iskorištavale priliku da mu u njoj ponude ono što će ga obenđijati. Naime, djevojka bi mladiću dala čašu vodu koju je prethodno provukla kroz rukav svoje odjeće govoreći ljubavnu basmu. Pojedine djevojke bi pak prevrnule sito naopako i stavile ga na tepsiju a onda kroz njega izlivale vodu govoreći;

Kad se ova voda smiri na situ
tada se i tvoje srce, moj dragi, smirilo od ljubavi prema meni.
Crko, puko, seho, veho
dok mene ne oženio,
akobogda amin, veledalin amin.

Potom bi vodu iz tepsije prelile u čašu i nudile onome koga vole da popije.

Mnoge su djevojke običavale prije kahve sa voljenim mladićem pripraviti ljubavnu kocku. Naime, djevojka bi uzela kocku šećera i nosila je o svom pojasu tri dana a četvrti dan ispod pazuha. Potom bi je osušila i izlomila na male komadiće pa kad joj se god pruži prilika tajno stavljala mladiću u kahvu ili vodu. Isto tako, djevojka bi odrezala sa deset prstiju ruku po malo noktiju, iščupala si trepavicu i nekoliko dlaka kose, sve to samljela da bude u obliku praha, kojeg bi na kraju diskretno sipala u kahvu momku kojeg voli govoreći:

Kako ja ne mogu biti bez trepavica, kose i noktiju,
tako ni ti ne mogao biti bez mene, elzalif amin.

No, nije samo vrijeme susreta bilo idealno za ljubavnu magiju. Dok bi mladić odlazio od nje djevojka bi koristila priliku da za njim prouči basmu kojom će mu srce ispuniti nemirom i čežnjom. Govorila bi:

Oj ti dragi ode od mene
a sve tvoje dobro ostade kod mene.
Seho, veho dok mene ne vidio,
tamo ti bio mrak i oblak,
ja ti bila sjajna zvijezda i Mjesec i žarahno Sunce,
zalim veledalin amin.

Odmah iza toga bi puhnula za njim i progutala pljuvačku. Time bi osigurala njegov ponovni dolazak na ašikovanje.

Osim ovih prilično bezopasnih radnji postojale su i one komplikovanije čije je djelovanje bilo mnogo jače. Stravarke pripovijedaju o vrlo moćnim čarkama za dozivanje voljene osobe u čijem se ispredanju koristilo devet vrhova vrbovih grančica, devet krpica, devet zrna graha i tako dalje, ali to su bili opasni rituali koji su se vrlo lako mogli urotiti protiv onog ko ih izvodi.

Naime, kada bi noću, obično iza ponoći, ljubavne basme napale i opsjele mladića kojem je cura bajala on bi mogao istog trena, da se odupre nepoznatoj sili koja ga tjera iz kuće, da preokrene svu odjeću na sebi i zabode nož u vrata pa bi se basma istog trena vratila djevojci. Onda bi ona cijele noći gorila od visoke temperature i neutažive žeđi mučeći se tako sve do zore i izlaska Sunca.

Da bi se zaštitila od takvih i sličnih magijskih udara djevojka bi u svom dvorištu morala imati među kokoškama bar jednu tamnog perja, kako bi upravo ta crna kokoška umjesto nje bila metom vraćenih čarki i basmi. To bi joj omogućilo da bez ikakvog izlaganja riziku baje i čara kad joj se god prohtije mladiću kojeg voli.

Tajne bosanskih stravarki


Duhovni autoriteti kategorično tvrde kako se svaki čovjek na ovom planetu, bez iznimke, bar jednom u životu susretne sa zlom manifestiranim u obliku urokljivih očiju, nagaze, magije ili duhova. Ovisno o situaciji i intezitetu djelovanja ponekad ti događaju ostave male ili gotovo nikakve posljedica na osobu, dok u većem broju slučajeva epilog je ipak vrlo složeniji i nepovoljniji. Usred duže izloženosti okultnom uticaju čovjek postepeno gubi duševni mir, slabi mu fizička snaga, oboljeva ili se neprestano vrti u nekom začaranom krugu. Da bi izišao iz tog vrzinog kola osoba si mora pronaći lijeka i osloboditi se nametnutog tereta.

U narodu se vjeruje kako je već pola posla obavljeno ukoliko se otkrije iz kojeg izvora dolazi zlo tojest magija. Navodno, prokazano zlo time slabi i lakše ga je protjerati. Stoga se stravarke svojski trude doznati prije bilo čega drugog ko je nesretnika doveo u stanje u kojem je. Po njihovom mišljenju sihiri mogu biti ljudski, hajvanski, džinski a ponekad je tegoba posljedica Božije volje ili kazne, posebno onda kada se obeća nekome podići nišan ili zaklati kurban a ne ispoštuje se.

Da saznate ko vam pravi sihire bosanske stravarke preporučuju sljedeću metodu provjere. U metalnu posudu nalijte vode, za što je pogodna kako voda iz slavine tako i ona sa izvora. Sa tom posudom sjedite pored šporeta (vatre), okrenuti licem u pravcu sjevera, i tri puta recite sljedeće iznad vode te puhnite u nju:

Selam meleć,
selam vodo vojvodo,
ti valjaš drveće, kamenje i stijene
i sa njih skidaš sve
džinsko i šejtansko i dušmansko, kako znaš da skineš zlo
tako znaš i da ga otkriješ,
meni da ga sad pokažeš.

Onda se mašicama vadi jedan po jedan živi ugljen i baca u vodu izgovarajući:

Da li mi radi žensko?
Da li mi radi muško?
Da li mi radi komšija?
Da li mi radi familija?
Da li je od hajvana?
Da li je od džina?
Da li je od Boga?

Ugljen koji potone otkriva odgovor. Taj ugljen, osim u slučaju "da je od Boga", vratite nazad u šporet, bacite ga u vatru, govoreći:

Ko mi magije radio
nazad mu se vratilo,
sad u vatri gorio!

Vodu i preostali ugljen izlijte napolje pod kakvu živicu.


Ritual sa šljivom

Crna magija se skida na mnogo načina a među najpoznatijim u našoj tradiciji su salivanje strave i pravljenje zapisa. Kako za salivanje olova treba "nafakali ruka" a za pisanje tilsuma znanje i snaga, što su predispozicije malog broja nadarenih ljudi, izrodile su se i neke druge metode neutralizacije zla.

Stravarka Alije za života je govorila kako se lakši oblici crne magije mogu skinuti ovim ritualom. Treba ujutro, na mladi petak, odsjeći malo kose sa čela, sa vrha glave i sa zatiljka. Potom se odsječeni pramenovi iznose napolje zakopati pod korijenje mlade šljive koja daje plodove. Dok se zakopava govori se:

Kako god kosa opadala sa mene, tako otpale sve čarke, boljke i uroci sa moje glave,
ruku, nogu, trupa,
iz kostiju, iz crijeva i iz vena,
na ovo korijenje i pod korijenje,
sa božijom moći a mojim sepom veledalin amin.

Isto tako, ova stravarka je tvrdila kako svaka žena treba sa vremena na vrijeme odsjeći malo stidnih dlaka i baciti ih u vatru šporeta da joj niko ne bi mogao čarati.

Ostalima se preporučuje da nauče napamet sadržaj sljedeće basme koju trebaju tri puta ponoviti svaki put kada osjete da bi mogli biti metom nečijeg magijskog napada:

Bismillahi,
dragi Bože budi mi u pomoći,
hala hala na fil fle bum belaji,
dafile dinu dušman joguleji,
na srcu mi iman, na jeziku Kur'an, pod nogama dušman.
La illahe ilallah.

Onda se puhne predase, na desno i lijevo rame.


Zaključavanje kućne nafake

Od starih vremena se vjeruje i kazuje kako nije nimalo dobar znak ako vam se pred kućnim vratima pojavi žaba. Naime, takav događaj se tumači da je vaša kuća postala metom nečijih sihira. Također, poznato je iz kazivanja naroda, a naročito starijih Bošnjakinja, kako je sihirbaza uvijek ona žena koja u nečiju kuću ulazi sa rukama iza leđa, koje kada uđe premjesti naprijed - prekrsti ih. Time ona izvodi stari magijski ritual zaključavanja kućne nafake i mira.

Stravarka Ajša iz Drmaljeva pričala je za života ako neko sumnja da mu jedna ili više osoba donose sihire u kuću treba u petak, kada hodža počne učiti podne namaz, staviti ispred sebe malu hrpu pepela i nad njim proučiti 41 put sure Fatiha i Ihlas. Svaki put kada se prouči molitva desnim kažiprstom se povuče linija po sredini luga. Odnosno, uvijek se povlači linija po istom mjestu. Prije nego što se počne sa ponavljanjem molitvi kaže se odnosno nanijeti:

Dragi Allahu dželešanuhu,
odvrati tu i tu osobu od moje kuće,
i svake zle misli i sihira od mene.

Kada se završi sa ponavljanjem molitvi te dvije polovine pepela se postave na dvije strane kapije ili ulaza u dvorište, kako bi sa tog mjesta branile ulazak neprijatelja. No, kada padne kiša ritual sa lugom treba ponoviti ispočetka.

Da se kuća zaštiti od vradžbina stravarka Bilka iz Stijene je savjetovala da se u akšam oko kuće prođe tri puta "za Suncem" prosipajući lug (pepeo) iz šporeta govoreći:

Kada moji neprijatelji pokupe ovaj lug tada meni i mojoj kući naudili, akobogda amin.

Treba paziti da u lužari, odnosno metalnoj posudi za lug, ostane malo pepela nakon trećeg obilaska koji se vrati nazad u kuću i prospe u vatru.

Ukoliko niste poduzeli niti jednu od opisani profilaktičkih mjera stravarke preporučuju dom okaditi u cilju da se sve prostorije oslobode magijskog naboja. Bilo da su sihiri skriveni u kući ili je zla osoba radila zaključavanje, kađenje će poništiti negativni uticaj. Pored sedefila kuću je poželjno okaditi i svežnjem suhog pelina, za kojeg se od davnina u šamanističkoj tradiciji tvrdi da odgoni zlo i duhove bolesti.

Ritual kađenja je jednostavan. Izvodi se utorkom, između 11 i 12 sati, tojest prije podne. Dovoljno je stručak suhog pelina položiti na vrući ugljen i sa tom metalnom posudom proći po cijeloj kući govoreći:

Pelindaru,
i u žaru i u garu si
hairu sahibija,
dermanu si brat,
ti rastjeruješ džine i vjetrove, dušmane i namete,
zle duše, boljke i hajduke
u mračne havaje i puste haliluke.
U kuću sloga i berićet,
iz kuće kubet i namet,
akobogda od Boga draga
amin, amin, amin.

Kada se okadi kuća onda sadržaj posude istresite u vatru šporeta. Time je obred kompletiran i završen.

Stravarke savjetuje da se navedena basma kaže i pri sađenju pelina jer tada će on čuvati kuću od zla. Za pelin se u Cazinskoj krajini vjeruje da ne voli biti zasađen na vidnom mjestu već ga uvijek treba posaditi negdje iza kuće, da bude zaklonjen od ljudskih pogleda. Onda, navodno, dobro raste i ima posebnu snagu.

Na kraju morate znati kako često sadaka ili milostinja, neko dobro djelo, može biti najmoćnije sredstvo protiv bilo kojeg zla ili magije. Stravarka Fatima Dizdarević jedne je prilike otkrila da je oslobađajuće  dobročinstvo pored starog, okrnjenog nišana na mezarju zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore. Također, stare mezare koje niko ne posjećuje veliki je sevap obići i proučiti nešto pred dušu umrlih. Dijeljenje milostinje čovjeka će spasiti, ali i dati mu imunitet, od džina, magije i nesreće ako je iskreno i od srca.

autor: Raif Esmerović
www.havaje.blogspot.com